Amra Šabić-El-Rayess, profesorica na čuvenom univerzitetu Columbia u New Yorku rođena je u Bihaću i time se ponosi. U gradu na Uni imala je vrlo sretno djetinjstvo, a sada radi po cijelom svijetu kao savjetnica za obrazovanje za američku i vlade drugih država koje je unajmljuju da riješi njihove probleme u obrazovanju.
“Odrasla sam u porodici punoj ljubavi sa fantastičnim roditeljima. Moja mama, Dilista, je jedan staložen, primjeran pedagog i prosvjetni radnik. Moj rahmetli otac Mehmed bio je intelektualac koji je uvijek bio nekoliko koraka ispred drugih. Moj brat, Dino, je i danas moja najveća podrška, a nažalost prerano smo izgubili mog starijeg brata, rehmetli Amara, koji je bio genijalan. Ljubav nas je uvijek držala pa i u toku najtežih dana kada smo gladovali i ginuli u Bihaću dok je grad bio pod opsadom”, kaže Amra Šabić-El-Rayess.
Potom nam je ispričala svoj put iz Bihaća do ugledne profesorice u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD).
“U srednjoj školi sam osvojila nagrade iz fizike i matematike na državnom nivou koje su me odlukom tadašnjeg ratnog Predsjedništva Bosne i Hercegovine stavile na listu najboljih učenika, na osnovu čega sam dobila i jedan od prvih pasoša dok smo još bili pod opsadom kao i stipendiju za studij vani. Ta stipendija nažalost nikad nije stigla do mene. Nestala je bestragom. Sigurna sam da čitaoci mogu naslutiti kako nečija zarađena stipendija može da nestane u BiH. Nakon toga sam se sama ponovo izborila za stipendiju za studij u SAD-u gdje sam došla nakon rata”, priča naša sagovornica koja je od dolaska u SAD stekla četiri američke diplome, uključujući dva magisterija i doktorat.
Genocid nad Bošnjacima
Također, radila je i za globalno najugledniju investicionu banku Goldman Sachs, nakon čega se odlučila fokusirati na polju obrazovanja.
Pažnju bh. javnosti privukla je kada je objavila knjigu Mačka kojoj nikad nisam dala ime: Istinita priča o ljubavi, ratu i preživljavanju koja govori o ratnim dešavanjima.
Prema njenim riječima, motivi za pisanje su bili brojni, a jedan od njih je da kada se u svijetu i BiH priča o genocidu u školama, učenici se obično vraćaju na Drugi svjetski rat, dok se vrlo malo zna o, kako kaže, “bh. genocidu”.
“Ja s namjerom zovem genocid bosanskohercegovačkim, jer se genocid nad Bošnjacima desio u cijeloj državi gdje god su Bošnjaci ubijani s ciljem da budemo istrijebljeni. U Srebrenici smo skupili najveće dokaze i s pravom se cijeli svijet zgražava na brutalnost s kojom je Srbija uz pomoć bosanskih Srba sistematički ubijala muslimane u Srebrenici. Po definiciji, genocid je smišljeno ubijanje velikog broja ljudi zbog toga što su pripadnici određene etničke grupe, a to se upravo nama Bošnjacima desilo. Ja sam Bošnjakinja, bosanska muslimanka, koja je kao dijete bila ubijana zajedno sa mojom porodicom zbog toga što smo muslimani, ne iz bilo kog drugog razloga. Nisam bila samo ja žrtva tih genocidnih planova nego i kompletan bošnjački narod”, govori ugledna profesorica.
Izvor: Al Jazeera
Kompletan tekst možete pročitati na linku
