Prim.dr. Šefket Kurtćehajić rođen je 08. oktobra 1933. godine u Bijelom Polju u Crnoj Gori. Po završetku srednje medicinske škole u Banja Luci i odsluženja vojnog roka odlazi u Zagreb na Medicinski fakultet koji uspješno završava početkom 1962. godine i vraća se u Bijelo Polje gdje ostvaruje svoj prvi angažman u svojstvu ljekara. Na Medicinskom fakultetu u Zagrebu bio je sekretar Fakultetskog komiteta Saveza komunista. Direktor Medicinskog centra u Bijelom Polju postao je 1963. godine, a 1965. godine sa samo trideset dvije godine izabran je za saveznog poslanika u Skupštini SFRJ. Na poziv mlađeg brata prim.dr. Rasima Kurtćehajića ginekologa po struci dolazi u Rogaticu 1967. godine na mjesto Direktora zdravstvene stanice. Specijalizaciju Opšte medicine završava 1973. godine a tokom svog djelovanja zapošljava veći broj zdravstvenih radnika, posebno ljekara koje šalje na specijalizaciju te oformljava Dom zdravlja „Rasim Džindo“ sa internističkom, pedijatrijskom, ginekološkom, stomatološkpm službom i stacionarom. Interesantna je priča oko davanja imena Doma zdravlja gdje očevici govore da su na sastanku na kojem je dr. Šefket Kurtćehajić malo zakasnio već dogovorili da naziv bude po narodnom heroju sa Romanije Peru Kosoriću. I tada kažu ulazi dr. Šefket Kurtćehajić i objašnjava im da Pero Kosorić ima svoje ratne zasluge ali da Sokolac treba da napravi Dom zdravlja i po Peru Kosoriću da naziv, ali da Rogatica mora da zna da je ona pored narodnog heroja Ragiba Džinda po kojem je Osnovna škola u Rogatici nosila naziv u borbi protiv fašizma imala i cijelu porodicu Džindo, te da je mlađi brat narodnog heroja Ragiba Džinda, Rasim Džindo poginuo kao prvoborac a da je rat dočekao kao student medicine, te da Rogatica nema bolju priliku da da ime Domu zdravlja po Rasimu Džindu njihovom nesuđenom doktoru. I argumenti dr. Šefketa Kurtćehajića su bili dovoljni da potpuno preokrenu situaciju i da se Dom zdravlja nazove po Rasimu Džindu. Zahvaljujući dr. Šefketu Kurtćehajiću koji je veliki park Doma zdravlja, čija je površina oko 10.000 kvadratnih metara, učinio botaničkom baštom sa rijetkim rastinjem i unutar njega doveo lanad i paunove a fontanu ispunio ribom to je bilo lijepo mjesto za šetnju i relaksaciju i o tome pričaju stari rogatičani sa sjetom. Zaslugom dr. Šefketa Kurtćehajića otvaraju se ambulante u okolnim pa i najudaljenijim selima Mesići, Borike, Žepa i drugim čime svi građani kako Rogatice tako i okolnih sela dobijaju adekvatnu medicinsku pomoć. Također u svim većim preduzećima u Rogatici dr. Šefket Kurtćehajić pomaže u oformljavanju ambulanti 1978. godine dobija počasno zvznje primarijusa, a za veliki rad i doprinos unapređenju zdravstva dodijeljeno mu je mnoštvo plaketa, diploma i odlikovanja. Svojim prisustvom obilježio je u najvećoj mjeri i razvoj zdravstva u Rogatici i okolini. Bio je nenadmašan dijagnostičar. Volio je da pomaže ljudima kako u domenu medicinskog znanja a povodom kojeg je bio visoko respektovan, tako i u svim drugim aspektima u kojima je mogao pomoći ljudima u rješavanju njihovih problema. Imao je karizmu koja je plijenila, energiju i ljubav koja bi činila da se ljudi pored njega osjećaju sretni, zadovoljni i zaštićeni. Relativno mlad u 58-oj godini 31.12. 1991. godine preselio je na bolji svijet. Dženaza je bila u njegovom rodnom Bijelom Polju 01. januara 1992. godine a samo iz Rogatice iako je bio vrlo nezgodan datum odmah iza Nove godine došli su autobusi i oko stotinu malih automobila da odaju počast svom doktoru iako je on već preko sedam godina sa porodicom prešao u Sarajevo. Nisu zaboravili sve ono što je on za njih uradio. Iza sebe je ostavio troje djece: Suada Kurtćehajića danas redovnog profesora na FPN u Sarajevu, prim dr. Azru Kurtćehajić internistkinju na Kliničko-univerzitetskom centru u Sarajevu i Senada Kurtćehajića mašinskog inžinjera. Supruga Mahija Kurtćehaić djevojačko Đečević je živa i relativno zdrava iako je polako zakoračila u devetu deceniju. Nešto najljepše što čovjek može ostaviti iza sebe je da i dan danas kad se pomene njegovo ime oni koji su ga znali kažu da je bio veliki čovjek.