Dokumenti u kojima piše i ko smo, i kakvi smo i koliko ugleda i moći smo imali u davnoj prošlosti obavezuju nas da u sadašnjosti i budućnosti ne pristajemo ni na kakvo umanjivanje i ni na kakvo ponižavanje. Ponosno se sjećamo Povelje Kulina bana, dokaza neuništivog identiteta.
Gost današnje emisije Dobar dan BiH bio je akademik Suad Kurtćehajić, predsjednik Bosanske akademije nauka i umjetnosti “Kulin ban”.
Povelja Kulina bana, najstariji očuvani dokument koji svjedoči o bh. državotvornosti i jedan od najstarijih dokumenata južnoslavenskih naroda.
Akademik Kurtćehajić je objasnio od kolike nam je važnosti ovaj dokument danas, kada se otvoreno priča o prekrajanju granica i kada se dovodi u pitanje legitimitet ovog prostora.
- Milošević je znao često reći da Bosna nije nikada bila država, da je ona avnojska ili Titova konstrukcija, nešto slično je govorio i Dodik, samo je znao reći ako je nekada bila u Srednjem vijeku onda su Srbi vladali Bosnom. Tako da je važno da se te iluzije razbiju. Bosna je bila Srednjovjekovna država i bila je nezavisna država, a Povelja Kulina bana ima značaj iz razloga što je 29. augusta 1189. godine bosanski ban Kulin se obratio knezu Krvašu dubrovačkom, da garantira nesmetano trgovanje Dubrovčanima po BiH i da im pruža puna zaštitu. Neko ko nije apsolutni vladar prostora Bosne, nije mogao dati takve garancije, znači da je Bosna u to vrijeme bila vazalna država, ne bi mogao na taj način sročiti tu Povelju, ona bi imala drugačiji sadržaj. Zato je to jako važno i to pokazuje da je Bosna imala srednjovjekovnu državnost, imala je i dvor, kancelariju, svog vladara bana, imala je svoj parlament, svoj stanak, koji kada u Evropi vlada apsolutistička monarhija koja je ograničavala vlast bilo kakvog parlamenta, mi smo imali stanak koji je na određen način djelovao da je postavljao vladare, razrješavao ih, i nije se mogla otuđivati zemlja Bosna i njeni dijelovi bez saglasnosti tog njenog parlamenta.
- Mislim da je Kulin ban bio integrativna ličnost, u jednom momentu kada smo mi napravili Akademiju koju smo nazvali „Kulin ban“, reakcija je bila, Ognjen Tadić je napisao, kao „dali su naziv akademiji po imenu našeg zeta“. On jeste zet srpski, on je oženio sestru Stevana Nemanje, i tetku Svetog Save i Stefana Nemanjića koji je bio prvi kralj Srbije. Ali, to samo govori o tim vezama koje su tad bile, ali ako ćemo gledati s te stgrane da ga i Srbi doživljavaju kao svog zeta, nama to zaista odgovara. Sam termin ban Hrvati govore da je njihovog porijekla, tako da je on i s te strane bio integrativna ličnost, ali narod koji je živio na prostoru Bosne tada – bili su Bošnjani. Što se tiče čija je religija i tad je bilo više religija, bila je Bosanska crkva, bili su pravoslavci, katolici, ali su imali taj bošnjanski identitet, tad nije bilo nacija ali bio je etnički identitet. Poslije se u vrijeme Tvrtka II Kotromanića oko 1425. godine pominje termin Bošnjaci, prije Osmanlija, a Osmanlijama je termin Bošnjaci više odgovarao pa su ga oni sačuvali.
- Tvrtko je naš prvi kralj i imate situaciju da oni kažu „srpski kralj“, u školama ja mislim da oni uče da je on srpski kralj, međutim, to je toliko paradoksalno, on je 1353. bio bosanski ban i bio je ban 24 godine, samo bosanski ničiji više, znači on je kao bosanski vladar postao kralj, a to što su mu dali krunu Nemanjića, on se krunisao pod dvostrukom krunom i Kotromanića i Nemanjića, to je iz razloga jer kad je umro Uroš Nejaki 1371. godine, Srbija nije imala nikog sa krvi Nemanjića, i onda su rekli, Tvrtkova baba Jelisaveta ona je kćerka srpskog kralja Dragutina Nemanjića, i nju je opet oženio bosanski vladar, Tvrtkov djed Stjepan I Kotromanić. Onda je zbog toga i zbog sve moći ponuđena, jer čak srpski historičari priznaju da je Bosna bila najmoćnija srednjovjekovna država u vrijeme Tvrtka I Kotromanića – istakao je akademik Kurtćehajić.
Dodaje da malo ko iz Srbije zna, ali i malo ko od bosanskih Srba iz BiH, ko je zadnji vladar Srednjovjekovne srpske države.
- Srednjovjekovna srpska država je pala četiri godine prije Bosne. Oni ne znaju ili brkaju sa Lazarem Brankovićem, dakle, Lazar je umro, naslijedio ga je njegov brat Stjepan Branković, žena Lazara Brankovića nezadovoljna vladanjem brata njenog muža, ona šalje poruku u Bosnu Stjepanu Tomašu koji je bio kralj, da ima kćerku za udaju Maru koja je tad imala 12 godina. I Stjepan Tomašević naš zadnji kralj, a tad je bio princ, dolazi u Srbiju i ženi Maru, skida sa prijestolja Stjepana Brankovića i preuzima srpsku despotiju. Bio je samo tri mjeseca, ali pod njim je pala Srednjovjekovna srpska država i Mehmed Fatih je dvaput porazio Stjepana Tomaševića, jednom kao zadnjeg despota Srednjovjekovne srpske države, a drugi put kad ga je porazio 1463. godine kad je pala Bosna i kad je već preuzeo kraljevstvo nakon dvije godine kad mu je otac umro – kazao je, između ostalog, akademik Suad Kurtćehajić, gostujući u emisiji Dobar dan BiH.
(Ismar Imamović)
