Predsjednik Bosanske akademije nauka i umjetnosti “Kulin ban” akademik prof.dr. Suad Kurtćehajić povodom smrti velikog čovjeka prof.dr. Midhata Riđanovića izražava žaljenje i saučešće porodici i njegovim prijateljima ali i žaljenje što njegova ideja bosanstva nije nadjačala zagovaranje povratka bošnjaštvu koje jeste historijski utemeljeno ali je jezički pomalo anahrono.
Da se prihvatila ideja prof.dr. Riđanovića danas bi imali Bosnu i Hercegovinu, Bosance i bosanski jezik.
I zato je tim povodom akademik Kurtćehajić otvorio malu raspravu o bosanstvu.
Mi u Ustavu BiH uopšte nemamo kategoriju nacije već samo naroda. I možda je dobro što je tako jer je otvoren prostor za izgradnju bosanske nacije.
Nacija po modernim teorijama je pripadnost državi a narod pripadnost zajedničkoj kulturi, običajima, religiji, jeziku. Kada je Bosna bila država u srednjem vijeku nije bilo pojma nacije koji datira od francuske buržoaske revolucije (1789).
A sa nastankom pojma nacije Bosna nije bila nezavisna država. Sa nezavisnošću Bosne i Hercegovine 1992. godine trebalo je izgrađivati pojam bosanske nacije ( koja je skraćenica za bosanskohercegovačku naciju)što nije urađeno pravovremeno ali ni danas nije kasno.
Dobrica Ćosić koji se smatra ocem modernog srpskog nacionalizma je 1989. godine izjavio da se u BiH ni po koju cijenu ne smije dozvoliti izgradnja bosanske nacije jer će mnogi Srbi prihvatiti bosanstvo ne želeći da u zemlji svojih pradjedova budu nacionalna maniina.
Zato je pogubno Bošnjake smatrati nacijom a ne narodom jer su onda i Srbi i Hrvati u BiH nacije, i to otvara put podjeli BiH na tri državice s tim što ističe akademik Kurtćehajić da ne zna nijednu državu sa dvije a kamoli sa tri nacije ( jedna je nacija a ostalo su nacionalne manjine). Švicarska ima četiri izažena naroda ali jednu švicarsku naciju.
Francuska ima desetine naroda a SAD stotine ali jednu francusku odnosno američku naciju. Tako da se u tom pravcu treba ići.
Te 1993. godine mogli smo umjesto Bošnjačkog sabora održati Bosanski sabor i Bosance proglasiti i nacijom i narodom
(navesti pri tome da je Bosanac sinonim za historijske nazive u etničkom smislu Bošnjak odnosno ranije Bošnjanin). Tada bi svi državljani BiH koji to žele bili u nacionalnom smislu Bosanci a neki koji ne bi to htjeli vremenom bi sami sebe determinisali kao nacionalnu manjinu u Bosni i Hercegovini.
U isto vrijeme bi svi koji se danas osjećaju Bošnjacima bili Bosanci u etničkom smislu tako da bi se u Sandžaku ali i drugim dijelovima svijeta prihvatio termin Bosanac umjesto Bošnjak na isti način kao što se prihvatio i naziv Bošnjak.
Slično je sa terminom Hrvat koji u Hrvatskoj označava dvojaku pripadnost i državi dakle u nacionalnom smislu ali i etničkom hrvatskom identitetu za većinu katolika kako u Hrvatskoj tako i u svijetu.
U Srbiji na žalost ne prihvataju moderni koncept nacije kao zajednice građana jedne države
( ali to je iz razloga što se nije odustalo od velikosrpskih aspiracija) koji bi ih određivao kao Srbijance ( državljani Srbije) u nacionalnom smislu a Srbe u etničkom smislu, pa tako na primjer kažu da je Beograd prestonica Srba a ona je u stvari prestonica Srbijanaca. Vučić također nije srpski već srbijanski predsjednik.
S obzirom da se ideja bosanstva nije afirmisala do Dejtona te da u Ustavu BiH već imamo narode koji su imenovani kao Bošnjaci, Srbi i Hrvati šansa za budućnost BiH je upravo izgradnja bosanske nacije (što je skraćenica od nezgrapnog naziva bosanskohercegovačka nacija) a što ima i historijsko opravdanje jer je naziv za prostor Bosne i Hercegovine 930 godina bio Bosna (948-1878) a onda nam je AustroUgarska uvela naziv Bosna i Hercegovina.
Tako bi vremenom imali Bosance kao nacionalnu kategoriju, ostali koji to ne bi prihvatali vremenom bi sami sebe doveli u poziciju nacionalne manjine. Bosanstvo kao nacionalna kategorija time ne bi dovodilo u pitanje etnički identitet Bošnjaka, Srba, Hrvata i drugih naroda koji žive u BiH.
Tragom ideje o bosanstvu preminulog prof.dr. Riđanovića
