Home Blog

Akademik Kurtćehajić o Bošnjacima i Bosancima

0
Akademik Kurtćehajić Vučiću: Nauči šta je suverenitet

Nema nijedan popis do 2013 da su se ljudi iz Bosne izjašnjavali Bošnjacima ni u Osmanskom vremenu ni u Austrougarskom ni u obje Jugoslavije. Popis Austrougara 1879 je imao rubrike Grčki pravoslavci, muslimani, katolici. Isto je bilo 1885, a 1910. godine  je popis grcke pravoslavce preimenovao u srpske pravoslavce nakon odluke o tome 1905. godine. Nas su zvali Muhamedancima do 1901.  godine  kad je uvažen naš zahtjev da nas zovu muslimanima. Ugari su od početka XIV vijeka Povelje bosanskih banova prevodili sa Bosnyak ban. Ugarski naziv  Bošnjak nije se odnosio na narod već za stanovništvo Bosne, jer mi se nismo formirali kao jedinstven narod ni u srednjem vijeku kad je korišten od 1166. godine naziv  Bošnjanin koji je bio poznat samo vladarima i plemićima ali ne običnom puku preuzeli su preko dalmatinskih franjevaca bosanski franjevci i proširili ga među katolicima i zato imamo dokaze za katolike da su se identificirali sa imenom Bošnjak što je njima značilo isto što i Bosanac. Bosanski pravoslavci koje smo u Bosni uglavnom zvali pogrdno Vlasi iako su Vlasi činili samo jedan manji dio bosanskih pravoslavaca nisu se identificirali sa nazivom Bošnjak kao ni bosanski muslimani iako je bilo pokušaja i prije Kalaja u vrijeme Topal Osman paše. Među njima je prednjačio moj pradjed i prvi bosanski novinar Šaćir Kurtćehajić (1844-1872) koji je bio sa 26 godina najmlađi gradonačelnik u historiji Sarajeva ( nikad mu nije stajalo bošnjački novinar do današnjih preimenovanja koje i bosanske banove i kraljeve su počeli da zovu bošnjački) i koristio je u Sarajevskom cvjetniku 1871 naziv Bošnjak ali je što mi je čudno bilo zvao jezik bošnjački. On je sigurno reagovao na dolazak Bogoljuba (Teofila) Petranovića i Božića Klementa u Bosnu 1862.godine  sa zadatkom da srbiziraju  bosanske pravoslavce i katolike ali je taj prvi pokušaj da se teritorijalna odrednica Bošnjak kako su nas drugi zvali van Bosne ( Ugari, Poljaci, Srbi Hrvati koji su bili u Ugarskoj, Albanci  i bosanski franjevci) pretvori u integralno etničko ime za naš narod ali to je propalo jer su se bosanski muslimani vjerski identificirali i donekle kao Turci i Osmanlije dok su oni bili tu. Drugi najveći pokušaj da dobijemo ime Bošnjak je bio u vrijeme Kalaja koji je sa integralnim bosanstvom a rijetko stoji bošnjaštvom krenuo od 1886-1903. godine nije uspio jer su pravoslavci već prihvatili srpski identitet u Bosni a taj proces je uzeo maha i kod katolika u Bosni koji su kočili franjevci koliko su mogli ali je politika koja je dolazila iz Zagreba bila jača a onda je 1900. godine  nadbiskup bosanski Štadler proglasio sve katolike u Bosni Hrvatima. Kalaj je pomogao finansijski list Bošnjak 1891. godine na čelu sa Mehmedom Kapetanovićem Ljubušakom i stvorila se grupa oko njega i Safvet bega Bašagića koja je trebala učiniti promidžbu imena Bošnjak i u prvom broju Bašagić objavljuje predivnu pjesmu Bošnjak da podstakne prihvatanje tog neziva. Međutim naša ulema, inteligencija i politički lideri nisu to prihvatali i na kraju su definitivno odbili Kalaja rekavši mu da ih ne zanima etnički i nacionalni identitet već samo kulturna i vjerska autonomija čime je propao Kalajev pokušaj da nas uvede u evropske tokove sa tim imenom. A sam Bašagić je sebe odlaskom u Zagreb identificirao kao Hrvat islamske vjere. Izmišljena je priča koju akademik Ferid  Muhić forsira da su nam 1906. godine Uredbom Austrougari ukinuli naziv Bošnjak. 1907. godine  nam je Uredbom Austrougarskih vlasti ukinut bosanski jezik ali to je bilo na inicijativu muslimanskih  politickih predstavnika okupljenih u Muslimanskoj narodnoj organizaciji i jezik je preimenovan u srpskohrvatski uz uslov da im se zemlja ne dira ( u to vrijeme su bosanski muslimani bili vlasnici oko 90% zemljišta u privatnoj svojini). I nakon te 1907 bila je sačuvana određena autonomija bosanskoj jezika ali je to definitivno ukinuto 1913. godine na Bosanskom saboru opet na inicijativu muslimanskih poslanika koji su zauzvrat od hrvatskih poslanika  a što su i srpski poslanici prihvatili da im se zemlja ne dira. Tako da je prava istina da mi od dolaska pod Osmanlije nismo izašli iz vjerskog identiteta a na kraju takva je bila priroda islama jer je prva muslimanska zemlja koja je stvorila naciju bila Turska koju je Ataturk proglasio republikom 1923. godine. Ostale islamske zemlje mislim da nisu imale nacionalnu kategoriju do završetka Drugog svjetskog rata. A prvi put mi izlazimo iz vjerske skupine kada su nam komunisti od strane CKSKBiH 1968. godine dali nacionalno ime Musliman  sa velikim M pod ranijim vjerskim identitetom. 1993. godine  a mogli smo to i pred popis 1991.  godine  prvi put smo  slobodno odlučivali o našem identitetu i umjesto da uzmemo naziv Bosanci koji je također bio kao i Bošnjaci teritorijalna odrednica ali kojim su nas tada već drugi zvali  a i mi smo sebe gdje god odemo također  zvali Bosanci uzimamo poluarhaično ime Bošnjak i to samo za bosanske muslimane. Pogledajte Službeni list RBiH od 06.aprila 1994. godine gdje jasno stoji  da Muslimani mijenjaju svoje ime u Bošnjaci u odgovarajućem padežu. Da smo tad uzeli naziv Bosanac koji je inkluzivan za sve bez obzira na religiju danas bi imali oko dvije trećine Bosanaca u Bosni i blizu milion Bosanaca nemuslimana više u dijaspori koji imaju korijene u Bosni a Srbin i Hrvat bi bili strani termini koji se vežu za susjedne države. Jer kad imate Bosance ostali su stranci a ovako je Bosna i svačija i ničija kao po ZAVNOBiH-u što je moglo funkcionisati dok je bila Jugoslavija ali kad se raspala a susjedi su nam novostvorene države Srbija i Hrvatska onda imamo problem sa takvom konstrukcijom.

Volio bih da se ovo razumije. Jasno je da se ne može napraviti inkubacija  preko noći jer smo trideset godina ljude ubjeđivali da su Bošnjaci i da je za bosanstvo potrebno vrijeme sazrijevanja jer i ja sam sam prihvatio šematsku priču na bazi povjerenja prema nekim našim intelektualcima autoritetima i svi smo sličnu mantru pričali. Tek kad sam se ozbiljnije dotakao ovog problema vidio sam da je to mit i da nema uporište u istini i ne bih otvarao ovo pitanje da i danas nije Bosanac za sve u zemlji i inostranstvu mnogo bolje rješenje od postojećeg naziva Bošnjak koje nas uz druga dva etnonacijsko religijska identiteta vodi u podjelu Bosne koju ne možemo zaustaviti ako bi SAD i EU digle ruke od nas. Tada bi nam samo Bosanci svih konfesija bili stub očuvanja Bosne.

A vrijeme će biti najbolji sudija. Mada ne bih volio da budem kao Đordano Bruno kojeg je katolička crkva spalila zbog tvrdnje da je zemlja okrugla jer su smatrali da je pločasta da bi poslije priznala da je Đordano Bruno bio u pravu. Ako Bosne bude bilo ideja bosanstva će prevladati a ako nam Bosna izmakne bit će svejedno kako se zovemo Bošnjaci ili Bosanci jer  ćemo biti evropski Palestinci sa sudbinom da možda nestanemo sa ovih prostora,  a sa našom dominantnom DNK I2 haplogrupom ( jedini je imamo preko 50%) na prostoru ex Jugoslavije  starom 25 hiljada godina na tlu Evrope mi smo među najstarijim evropljanima. Zato smo i dosad opstajali jer nam je korijenje u Evropi toliko duboko da ga je teško iščupati.

Kurtćehajić: 43,5% nemuslimana se izjasnilo kao Bosanci na popisu 2013.

0

Akademik prof.dr. Suad Kurtćehajić u svojoj borbi za afirmaciju bosanstva se susreće sa najčešćim argumentom koji Bošnjaci ističu protiv Bosanaca da se  niko drugi osim bosanskih muslimana neće pisati u Bosance.
Statistički podaci sa popisa od 2013. godine obaraju  tu besmislicu.
Na popisu 2013. godine bilo je 37.100 Bosanaca.
Kao što se da   vidjeti na popisu 2013.,  56,5% pripadnika islamske i muslimanske vjere su se upisali kao Bosanci a
43,5 % nemuslimana se upisalo kao Bosanci.
Preciznije 17.522  Bosanca je reklo sa mu je vjera islamska, a 3.449 da je muslimanska, znači zajedno 20.971 (ukupno 56,5%).
Pored  Bosanaca katoličke vjere kojih je 1.888 ima i onih rimokatoličke  69 te grkokatoličke 3, tako da je Bosanaca katolika ustvari 1.888+69+3= 1.960
( ukupno 5,28%).Kod Bosanaca pravoslavne vjere 1.910 ima i Bosanaca srpske vjere 19 pa je to ukupno 1.929 (ukupno (ukupno 5,20%).
Bosanci ateisti=5.444, agnostici=2.195,
(20, 60 % ateisti i agnostici zajedno),neizjašnjen 3.838, (10,35%.)
Akademik Kurtćehajić smatra da ime Bosanac koji je prvi, pravi, najprirodniji, najlogičniji,savremen naziv za pripadnost bosanskom narodu i naciji i  vezan je uz ime države pripada svima onima koji smatraju da pripadaju bosanskoj kulturi, tradiciji, historiji, bez obzira da li žive u BiH ili van nje i bez obzira na odnos prema Bogu jer Bosanac uključuje sve religije kao i ateiste.
Sa ekspanzijom bosanstva jačaće integrativni procesi u BiH zaključuje akademik Kurtćehajić.

Akademik Kurtćehajić: Moj put od bošnjaštva ka bosanstvu

0
Predsjednik AIPUBiH akademik Kurtćehajić o neophodnosti ustavnih promjena u BiH

Da odgovorim zašto sam se okrenuo bosanstvu i šta sam onda spoznavao. Kad sam počeo sa bosanstvom to je bilo iz političkih razloga jer sam kao profesor Političkog sistema BiH bio mnogo svjesniji od drugih koliko naziv Bosanac, koji je bio kolokvijlni naziv za sve nas u Bosni, iako nije kao takav uvršten u najprije pet a potom sa(!)Muslimanima šest jugoslovenskih nacija, i koji je najprirodniji i najlogičniji naziv za bosanski narod i uz to je kopča zbog imena za državu važan za naš opstanak.

Tek u toku borbe za afirmaciju ideje bosanstva sam spoznao da se mi, mislim na bosanske muslimane kroz historiju nakon dolaska Osmanlija i stvaranja snažnog muslimanskog identiteta nismo identificirali sa tim pojmom. U početku sam i ja bio u šoku jer su nas drugi a prije svih Srbi ali i Hrvati koji su živjeli u Ugarskoj zvali Bošnjaci. Gotovo listom svi mi koji smo bili emisari bošnjaštva počev od akademika Filipovića, Alije Isakovića, mog profesora akademika Omera Ibrahimagića, Ferida Muhića, Lavića, Filandre, rahmetli muftije, mene i drugih nismo bili historičari i polazili smo od logike jer i to je naučni metod da ako su nas nazivali Bošnjaci to znači da smo svi mi bili Bošnjaci različitih vjera.

Međutim nije tako. Svi smo tu pogriješili. Za sve njih vani Bošnjak (koji je uzgred ugarski a danas mađarski naziv) je Bošnjak bila teritorijalna odrednica u prvom redu za cjelokupno stanovništvo Bosne. U pogledu identifikacije sa tim nazivom jedino imamo dokaze da su se katolici u Bosni i to jednim svojim dijelom identificirali sa tim pojmom pod uticajem franjevaca. Kad sam razgovarao sa našim historičarima a među njima su bili specijalisti za taj period dobio sam odgovor da nema nijedan jak dokaz niti dovoljno običnih dokaza da smo se mi identificirali sa nazvom Bošnjak. Zato sam i rekao na svojim stranicama da mi pošalju dokaze da jesmo. Uglavnom su mi slali sve ono što sam ja koristio a to su bili dokazi da su nas drugi tako zvali. Zato je neko i napisao dajte nam džamiju ili bilo koji drugi objekat gdje piše da je podižu Bošnjaci muslimani. Nema. Kao što mema nijedne sevdalinke sa nazivom Bošnjak ili Bošnjakinja.

I na kraju Austrougarski upravitelj Benjamin Kalaj je sedamnaest godina od 1886. pa do svoje smti 1903. radio da taj naziv bude naš zajednički imenitelj ali najprije za pravoslavce a potom i katolike je zakasnio jer je započeo proces srbizacije i kroatizacije bosanskih pravoslavaca i katolika od 1862. dolaskom Bogoljuba Petranovića i Božića Klementa u Bosnu. Na kraju se Kalaj želeći da suzbije srpski i hrvatski uticaj prema Bosni orjentisao prema bosanskim muslimanima i pomogao formiranje lista Bošnjak 1891. na čijem je čelu bio Mehmed Kapetanović Ljubušak.

Medutim ta grupa oko Ljubušaka i Bašagića nije uspjela jer nije prihvatala ulema, narod pa onda ni naši prvaci, a i sam Bašagić se nakon sjajne pjesme “Znaš Bošnjače” kada je otišao u Zagreb deklarisao Hrvatom islamske vjere što je sigurno uticalo na pad entuzijazma prema ovoj ideji. Pred smrt 1903. Kalaj je još jednom pitao naše prvake da li žele da imaju etničko i nacionalno ime Bošnjak a oni su mu rekli da ih to ne interesuje već samo vjerska i kulturna autonomija i da im se zemlja ne dira jer su u to vrijeme bosanski muslimani bili vlasnici 90 % zemljišta u privatnoj svojini, pravoslavci 6% a katolici 3%. Bila je velika greška da tada nismo prihvatili taj ugarski a tada Austrougarski naziv za Bosance jer oni su bili kolonizatori i prirodno je bilo da forsiraju to svoje ime za nas. Da smo tada prihvatili naziv Bošnjak za naš identitet mi bi na popisu koji je Austrougarska napravila 1910. imali rubriku Bošnjaci umjesto muslimani a na Drugom zasjedanju AVNOJ-a 1943. bi ušli kao šesta jugosovenska nacija sa imenom Bošnjak jer bi se već kao takvi identificirali dok smo odbijanjem ostali vjerska skupina, a ako ne tada kasnije bi ga najvjerovatnije promijenili u naziv Bosanac koji je na bosanskom jeziku označava pripadnost bosamskom narodu i sve bi poslije bilo drugačije.

Da smo imali Bosance pred jugoslovensku krizu na popisu 1991. vjerovatno bi imali dvije trećine Bosanaca jer bi pored bosanskih Muslimana i ne mali broj drugih prihvatio to ime. I kad je Badinterova Komisija Mišljenjem broj 2. u decembru 1991. utvrđivala da u Bosni Srbima i Hrvatima treba dati status nacionalnih manjina po najvišim evropskim i svjetskim standardima Bosanci bi jedino imali status nacije a sve drugo bi bilo nacionalne manjine čime bi imali sličnu situaciju koju danas imaju Srbija i Hrvatska a naša dijaspora bi se umjesto naziva Bošnjak kojim se vežu za dio bosanskog naroda sa nazivom Bosanac vezala za bosansku državu. Te historijske greške danas skupo plaćamo. Sa danasnjom afirmacijom bosanstva da bi došli u takvu poziciju trebaće vjerovatno nekoliko decenija ali bolje i to nego da tapkamo u mjestu jer sa ovom trojnom etnonacijsko religijskom podjelom teško da Bosna može opstati a i ako preživi bit će duboko podijeljena država. Zato treba dati šansu bosanstvu koje odvaja etničko i nacionalno od vjerskog i koje je baš zbog toga inkluzivno za sve koji smatraju da im je Bosna i Hercegovina matična država i da pripadaju njenoj kulturi, historiji, tradiciji itd.

Akademik prof. dr. Suad Kurtćehajić: Nesrazmjerni odgovor Izraela je Genocid.

0

Akademik prof. dr. Suad Kurtčehajić na svom Facebook profilu temeljito analizira sukob između Izraela i Palestine, posebno istražujući nerazmjernu reakciju Izraela na postupke Hamasa. Prema njegovim argumentima, takva nerazmjerna reakcija se može definirati kao genocid. Akademik Kurtčehajić ističe važnost pravosudnog procesuiranja odgovornih za takve događaje. Njegova stručna analiza poziva na hitnu akciju s ciljem pronalaženja trenutnih rješenja za prekid izraelskih napada na Gazu.

Njegou izjavu prenosimo u cjelosti. – TV Sensor.

Zločin Hamasa prema civilima u Izraelu je teroristički čin i zločin protiv čovječnosti i međunarodnog prava ali zločin Izraelćana prema Palestincima koji je višestruko nesrazmjeran odgovor na čin Hamasa je po definiciji genocid i zahtijeva procesuiranje odgovornih osoba za taj najteži zločin u koji su uključene sve strukture Vlade u Izraelu. Tragično je da države velikih demokratskih tradicija dozvoljavaju i odobravaju vojne aktivnosti Izraelćana koji pod krinkom uništenja Hamasa ubijaju na hiljade civila: žena, djece i staraca.

Pravna definicija genocida

(uključujući diskusiju i značenja)

Međunarodna pravna definicija zločina genocida data u članu II i III Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju genocida, iz 1948. godine

član II opisuje dva elementa zločina genocida

1) mentalni element , znači “namjera da potpuno ili djelimično uništi nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa kao takva, i

2) fizički element koji uključuje pet djela opisanih u sekcijama, a, b , c , d i e. Zločin mora uključivati oba elementa da bi se zvao “genocid”.

član III opisan sa pet kažnjivih oblika zločina genocida: genocid, konspiracija, podsticaj, pokušaj i saučesništvo.

Dijelovi Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju genocida

“član II: U ovoj konvenciji genocid znači bilo koji od ovih djela izvršenih za namjerom da se potpuno ili djelimično uništi nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa, kao takva:

(a) Ubijanje pripadnika grupe (određenog naroda);

(b) Uzrokovanje teških tjelesnih i mentalnih povreda pripadnicima grupe;

(c) Namjerno podvrgavanje grupe takvim životnim uslovima koji prouzrokuju njeno potpuno ili djelimično uništenje;

(d) Uspostavljajuči mjere s namjerom spriječavanja rađanja u okviru grupe;

(e) Prinudno premještanje djece iz jedne u drugu grupu.

član III:

(a) Genocid;

(b) Plan za izvršenje genocida;

(c) Direktno i javno podsticanje na izvršenje genocida

(d) Pokušaj genocida;

(e) Saučesništvo u genocidu.”

Diskusija:

Zločin je planirati ili podsticati na genocid, čak i prije nego što ubijanje počne ili pomagati izvršenje genocida: Djela zločina uključuju planiranje, direktno i javno podsticanje, pokušaj izvršenja genocida i saučesništvo u genocidu.

Kažnjiva djela Slijedeće su genocidna djela ako su počinjena kao dio politike da se uništi postojanje grupe (naroda):

Ubijanje pripadnika grupe uključuje direktna ubistva i djela koja izazivaju smrt.

Uzrokovanje teških tjelesnih ili mentalnih povreda uključuje izazivajuči traumu pripadnika grupe kroz široko rašireno mučenje, silovanje, seksualno nasilje, prinudjivanje na konzumiranje droge i sakaćenje.

Namjerno podvrgavanje grupe takvim životnim uslovima računajući da će uzrokovati uništenje tog naroda uključuje namjerno uskraćivanje izvora potrebnih za fizički opstanak grupe takvih kao što je čista voda, hrana, odjeća, stambeni prostor ili medicinske usluge. Uskraćivanje onoga što život znači može biti kroz oduzimanje žetve, blokiranja isporuke hrane, zatvaranja u logore, prinudno raseljavanje ili protjerivanje. ili

Spriječavanje rađanja uključuje nasilnu sterilizaciju, nasilni prekid trudnoće, zabranu brakova, dugotrajna odvojenost muškaraca i žena s namjerom spriječavanja rađanja.

Nasilno premještanje djece može biti direktnim prisiljavanjem ili zbog straha od nasilja, zatvaranja, psihološkog maltretiranja ili drugih vidova mučenja. Konvencija o pravima dijeteta definiše djecom osobe ispod 18 godina.

Genocidna djela ne moraju ubiti ili uzrokovati smrt pripadnika grupe. Uzrokujući teške tjelesne i mentalne povrede, spriječavanje rađanja i premještanje djece su djela genocida učinjena kao dio politike da se uništi postojanje grupe.

Zaštićene grupe:

Zakon štiti četiri grupe – nacionalne, etničke, rasne ili religiozne grupe.

Pod nacionalnom grupom se podrazumijeva grupa pojedinaca čiji identitet je definisan zajedničkom državnošću.

Pod etničkom grupom se podrazumijeva grupa pojedinaca čiji identitet je definisan zajedničkim kulturnim tradicijama, jezikom ili nasliječem.

Pod rasnom grupom se podrazumijeva grupa pojedinaca čiji identitet je definisan fizičkim karakteristikama.

Pod religioznom grupom se podrazumijeva grupa pojedinaca čiji identitet je definisan zajedničkom religijom, vjerovanjima, doktrinama, praktikovanjem ili ritualima.

Obično su ljudi rođeni u ove četiri grupe. Ove četiri grupe imaju zajedničke karakteristike po kojima su pojedinci najčešće rođenjem u grupi. Dok neki pojedinci mogu promijeniti nacionalnost, ili religiju ili čak usvojiti novi kulturni, etnički ili rasni identitet – obično ljudi ne mogu birati identitet grupe. U genocidu, ljudi su meta za uništenje ne zbog toga što su nešto uradili, nego zbog onoga ko su i šta su.

Grupni identitet je često izforsiran od strane počinilaca. Počinioci genocida učestalo prave grupne kategorije opasnijim ili kreiraju nove definicije i grupni identitet nameću pojedincu bez obzira kakav je njegov lični izbor tog pojedinca.

Značajni termini:

Zločin genocida ima dva elementa: namjeru i akciju. Namjera može biti dokazana direktno kroz izjave ili narečenja, ali češče, mora biti zaključena po sistematskom i koordiniranom djelovanju..

Namjera je različita od motiva. Šta god da je motiv za zločin (oduzimanje zemljišta, nacionalna sigurnost, teritorijalni integritet, itd.) ako počinioci počine djelo s namjerom da unište grupu, čak i dio grupe, TO JE GENOCID.

Fraza “potpuno ili djelimično” je važna. Počinioci ne moraju imati namjeru da unište cijelu grupu.i uništenje samo jednog dijela grupe (takvog kao što su njeni obrazovani pripadnici ili pripadnici koji žive u istoj regiji) je također genocid. Mnogi odgovorni zahtijevaju namjeru da se uništi priličan broj pripadnika grupe – masovno ubistvo. Ali pojedinac zločinac može biti kriv za genocid čak i ako ubije samo jednu osobu, sve dok zna da učestvuje u VELIKOM PLANU za uništenje grupe.

član II Konvencije je uključen bez izmjena u Rimskom statutu Međunarodnog suda za zločine kao član 6 i također i u Statutima Međunarodnih sudova za ratne zločine za Ruandu i bivšu Jugoslaviju.

Saopćenje BANUK-a u osudi Izraela zbog nesrazmjernog odgovora i podrška Palestincima

0

Akademici Bosanske akademije nauka i umjetnosti “Kulin Ban“ izražavaju solidarnost sa narodom Palestine, kojem su cionističke vlasti države Izrael namjenile istrebljenje i nestanak. Osuđujući terorističke postupke Hamasa, posebno smo zgroženi nad nesamjerljivom količinom osvete koja je brutalna i fašistička u svojoj osnovi i koja  ima za cilj pod izgovorom uništenja Hamasa  potpuno čišćenje Gaze od Palestinaca i njihovo protjerivanje sa njihovog vjekovnog životnog prostora. Pozivamo ostale bh akademije i cjelokupnu akademsku zajednicu da podignu glas protiv neljudskosti izraelskih cionista!

Akademik Kurtćehajić: Bosanstvo u svjetlu dva koncepta nacije

0

U tom smislu Kurtćehajić je  ukazao da je danas u svijetu dominantan francuski koncept koji razlikuje  naciju i narod i prema tom konceptu nacija je zajednica građane jedne države a narod zajednica koja ima povezanost kroz zajedničku tradiciju, kulturu, historiju, osjećaj pripadnosti i sl. Većina država u savremenom svijetu živi po tom konceptu.

Drugi je istočni koncept mada mnogi  smatraju  da je  njegov izvor germanski koncept etnonacije. Prema tom konceptu narod i nacija su sinonimi.

Na prostoru ex Jugoslavije vladao je istočni koncept nacije. Jugoslavija je imala šest naroda odnosno nacija. Raspadom Jugoslavije ništa se nije promijenilo u tom pogledu. Svi njeni narodi Srbi, Hrvati, Crnogorci, Makedonci, Slovenci i Muslimani,  a od 1993. godine Bošnjaci postali su i narodi i nacije ne samo u svojim matičnim državama nego i van njih. Nijedna od država nastala raspadom Jugoslavije nije  u tom smislu jednonacionalna. Tako recimo Srbija koja ima skoro 80% Srba ima dvadeset dvije nacije prema zadnjem popisu od prošle godine. Hrvatska i Crna Gora imaju sličnu situaciju s tim što su u Hrvatskoj Hrvati kojih ima 92% nacija a ostali  su nacionalne manjine  Na popisu u Srbiji stajalo je kod izjašnjavanja nacionalnost pa se svako upisivao prema svom osjećaju pripadnosti. U Crnoj Gori stajalo je na popisnom listiću nacija/etnos.

U Bosni i Hercegovini je stajalo etnos/nacija da se jasnije ukaže da je to jedan isti pojam mada  u Ustavu Bosne i Hercegovine nigdje ne postoji pojam nacije već samo naroda i trebalo je insistirati da samo stoji narod ili etnos.  Često se govori o vitalnom nacionalnom interesu u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH ali u Ustavu jasno stoji vitalni interes naroda. I u preambuli Ustava BiH samo se pominju narodi.

Neki naši akademici i  univerzitetski profesori smatraju da je rješenje jednostavno. Bosanci su nacija a Bošnjaci, Srbi, Hrvati i drugi da su narodi te da se Bosanci i Bošnjaci ne prepliću jer  su to dva odvojena identiteta. Bilo bi lijepo da je to tako ali nažalost nije.  U Švicarskoj su svi nacionalno Švicarci ili stranci. Tako je i u SAD, Francuskoj, Belgiji, Danskoj, Kanadi, Australiji i mnogim drugim zemljama ali kod njih je u jednom momentu postojao konsenzus da to budu. Kod nas ni u jednoj državi ex Jugoslavije se to ne prihvata. U Hrvatskoj ne žele u većini Srbi, Bošnjaci, Talijani, Mađari, Česi, Albanci i drugi da budu nacionalno Hrvati. U Srbiji  ne žele Bošnjaci, Albanci, Mađari, Romi i drugi da su nacionalno Srbi. U Crnoj Gori ne žele Srbi, Bošnjaci, Albanci i drugi da su nacionalno Crnogorci pa sasvim jasno ni većina Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini ne žele da su nacionalno Bosanci.  Oni jedino prihvataju državljanstvo svoje države i ono što je za francuski koncept nacija to je za njih državljanstvo. Shodno realnosti koju imamo moramo shvatiti da ne živimo po konceptu nacije kao zajednice građana jedne države i tražiti rješenja u okviru naše stvarnosti.

Polazeći od te činjenice kao naše realnosti Kurtćehajić dalje u svom diskursu ističe da svi narodi ex Jugoslavije imaju naziv naroda/nacije izveden iz naziva države samo su u Bosni i Hercegovini Bosanci u kategoriji ostalih i zbog niza  razloga  a prije svega navođenog popisu  bilo ih je na zadnjem popisu  nepunih 2%.

Kurtćehajić  smatra da je velika greška napravljena najprije 1991. godine što bosanski muslimani nisu promijenili naziv Musliman sa nazivom Bosanac koji je otvoren za sve religije i ateizam i uz to je prvi, najbliži, najlogičniji i uz to suvremen naziv koji je izveden iz naziva naše države. Da je tada to urađeno danas bi možda imali  od 70-80% Bosanaca a i pozicija Bosne i Hercegovine bi u jugoslovenskoj krizi i raspadu  koji je slijedio bila mnogo bolja.

Druga greška prema Kurtćehajiću učinjena je 1993. godine kada se za etničko i nacionalno ime uzeo naziv Bošnjak koji ima svoje historijsko opravdanje jer je to bio naziv za bosanski narod tokom XIX stoljeća ali ne prije kako neki navode. Međutim Kurtćehajić smatra da je to bio ugarski naziv za bosanca najvjerovatnije preuzet u domaću upotrebu preko dalmatinskih franjevaca te kao tuđinski ne bi smio da bude korišten u važnim obilježjima države kao što je ime naroda i nacije. Drugi razlog je da su iz tog naziva već u drugoj polovini  XIX stoljeća izašli bosanski pravoslavci i katolici te da je to postao naziv samo za dio bosanskog naroda i to onog koji je islamski vezan a  tome su pogodovale struje u bošnjačkom narodu sa parolama: nacija Bošnjak, vjera islam, jezik bosanski.

Naziv Bosanac koji je otvoren za sve religije i ateiste kao ime za pripadnost bosanskom narodu je bio mnogo bolji i uz to je jedini državotvoran. Danas bi imali mnogo bolju i funkcionalniju Bosnu i Hercegovinu da se to uradilo. Međutim na Bošnjačkom saboru pod sporednom tačkom dnevnog reda bez neke diskusije i glasanja aklamacijom je usvojen naziv Bošnjak a da se građani BiH uopšte nisu pitali koji naziv žele za svoje etničko i nacionalno ime. Da je provedena i minimalna anketa među građanima nesumnjivo je da bi izbor bio naziv Bosanac.

Danas imamo Bosnu i Hercegovinu duboko podijeljenu između tri etnonacijsko religijska identiteta a naziv Bosanac koji je državotvoran i uz to najbolji za pripadnost bosanskom narodu je u kategoriji ostalih. Mnogi građani Bosne i Hercegovine bi htjeli da izađu iz ove duboke podijeljenosti i smatraju da je afirmacija bosanskog naroda i nacije najvažniji integrativni faktor za očuvanje jedine države koju imaju i spremni su da na sljedećem popisu budu Bosanci ali traže da popis ne može biti navođen što je jedino kod nas urađeno jer je na popisnom listiću stajalo u rubrici etnos/nacija: Bošnjak, Srbin, Hrvat i ne izjašnjava se tako da je to djelovalo sugestivno kako da se pišu što nije u skladu sa naučnom metodologijom i evropskim vrijednostima. Kod naših susjeda nije bilo navođenja već samo npr., u Srbij nacionalnost i onda se upisujete prema vlastitom osjećaju pripadnosti. Isto tako je bilo i u Crnoj Gori i Hrvatskoj.

Ideja afirmacije bosanstva koje je u srcima bosanskog čovjeka i samo čeka da se ispolji naišla je na veliki otpor Bošnjaka posebno onih sa jakim islamskim identitetom sa argumentacijom da će se najviše Bošnjaci podijeliti na Bošnjake i Bosance a mnogo manje Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini što Kurtćehajić smatra da je tačno. Ali on  ističe da Bošnjaci bez obzira na brojnost nisu bolje pozicionirani u vlasti od Hrvata kojih je prema zadnjem  popisu tri i po puta manje od Bošnjaka. S druge strane  korist koja bi se dobila sa Bosancima u zavidnom kapacitetu kao novom političkom kategorijom bi bila neuporedivo veća jer Dejtonski ustav ne bi mogao više biti održiv. Morala bi se promjena napraviti u vidu više segmenata u pogledu učešća Bosanaca u vlasti koja bi postepeno BiH vodila u pravcu građanske države. A takvu promjenu bi u tom slučaju snažno podržale EU i SAD. Vremenom Bosanci bi postajali okosnica Bosne i Hercegovine jer šta će neko ko razmišlja da živi u Bosni, da mu djeca i unuci žive u Bosni biti nego Bosanac bez obzira na religiju i raniju etničku i nacionalnu pripadnost. U početku će to ići sporije kod bosanskih pravoslavaca i katolika ali će se vremenom taj proces razvijati na način na koji se sve više muslimana u Hrvatskoj i Crnoj Gori pišu Hrvatima i Crnogorcima islamske vjere. Pravo na naziv Bosanac imaju i svi oni u cijelom svijetu  bez obzira na religiju koji osjećaju da im pripada taj naziv  jer oni svoje korijenske veze sa Bosnom i Hercegovinom vuku iz srednjevjekovne Bosne, Bosanskog sandžaka, Bosanskog pašaluka te Bosanskog vilajeta

Budućnost svih država ex Jugoslavije će ići u pravcu izgradnje nacionalne države po francuskom konceptu nacije državljana kao konceptu budućnosti svih država u svijetu samo će Bosna i Hercegovina bez Bosanaca čak i ako opstane i izdrži ovu duboku etnonacijsko religijsku podijeljenost biti ni na nebu ni na zemlji jer ona ne može nikada postati ni bošnjačka ni srpska ni hrvatska nacionalna država već samo bosanska. A to ne može bez Bosanaca.

Zato akademik Kurtćehajić smatra da trebamo skinuti koprenu sa očiju, prihvatiti historijske greške i resetovati se na prirodne postavke: Bosna i Hercegovina, bosanski narod, bosanska nacija i bosanski jezik a kad se stvore uslovi razmišljati i o vraćanju jedinog pravog imena za naš geopolitički prostor Bosna umjesto kolonijalnog Bosna i Hercegovina koje nam  je uvela AustroUgarska na Berlinskom kongresu.

Akademik Kurtćehajić: Uputstvo muslimanima u Crnoj Gori u vezi predstojećeg popisa

0
Bogićevicevo povlačenje kandidature je ozbiljan šamar našim vlastodršcima

U vezi predstojećeg skorog popisa u Crnoj Gori imam obavezu odgovoriti na pitanje koje mi postavljaju moje Sandžaklije kako da se muslimani u Crnoj Gori izjasne s obzirom na afirmiranje ideje bosanstva koje je u ovih nekoliko mjeseci aktuelno u Bosni i Hercegovini. Polazeći od činjenice da je ideja bosanstva na početku i da će vrijeme pokazati u kom pravcu će ići ovaj proces te da se novi popis u Bosni i Hercegovini očekuje naredne ili za dvije godine a u Crnoj Gori ove godine na jesen, te s obzirom da je naziv Bošnjak uz koji je u najvećoj mjeri vezan islamski identitet etabliran u BiH i prelazi 50% stanovništa BiH i da je u etničkom smislu povezan sa svim ljudima koji žive svuda u svijetu i koji pripadaju bosanskoj tradiciji, kulturi, običajima, jeziku, religiji prirodno je da se svi muslimani u Crnoj Gori izjasne kao Bošnjaci. Ako pogledamo nacionalni sastav Crne Gore, prema službenim rezultatima popisa 2011. Crnogorci: 278.865 (44,98 %) Srbi: 178.110 (28,73 %) Bošnjaci: 53.605 (8,65%) Albanci: 30.439 (4,91 %) Muslimani: 20.537 (3,31 %) Romi: 6.251 (1,01 %) Hrvati: 6.021 (0,97 %) neizjašnjeni: 30.170 (4,87 %), možemo vidjeti da se 53.605 stanovnika Crne Gore izjasnilo kao Bošnjaci ili 8,65%. Iako pripadaju istom narodu 20.537 ili 3,31% su se izjasnili kao Muslimani što je katastrofalna greška jer religijski identitet ne može biti etnički identitet ali to je eho jednog političkog rješenja u Jugoslaviji kada se jugoslovenskim muslimanima 1968. godine dalo da se pišu kao poseban narod Muslimani sa velikim M. i još uvijek ne shvataju svu smijuriju ovog izjašnjavanja. Zamislite da se Milo Đukanović religijski odredi kao pravoslavac a etnički kao Pravoslavac sa velikim P svi bi popadali od smijeha. Ovo sam samo naveo kao primjer potpune skaradnosti ovakvog načina izjašnjavanja jer muslimana u svijetu ima preko dvije milijarde ali svi oni imaju svoj etnički i nacionalni identitet koji nije vezan uz naziv musliman.

Treća skupina muslimana su oni koji se pišu kao Crnogorci islamske vjeroispovijesti i čiji broj ne možemo znati jer su skriveni u okviru crnogorske etničke skupine koja je najbrojnija sa blizu 280.000 što je 44,48%. Argument koji bih dao muslimanima u Crnoj Gori da se pišu kao Bošnjaci leži u primjeru BiH. Naime gotovo svi pravoslavci i katolici u BiH koji su rođeni u BiH i čiji preci nisu imali nikakav kontakt sa Srbijom pišu se u BiH Srbi i Hrvati jer osjećaju da pripadaju istoj kulturnoj, običajnoj, jezičkoj i religijskoj tradiciji sa Srbima i Hrvatima u Srbiji i Hrvatskoj. Apsurdno je onda da se muslimani u Crnoj Gori pišu Crnogorcima kad dijele isti iste običaje, kulturu, tradiciju i jezik kao i Bošnjaci u Bosni i cijelom svijetu. Ako bi bili jedinstveni da prihvate ovu argumentaciju i sve tri skupine Bošnjaci muslimani, Muslimani muslimani, Crnogorci muslimani se odrede kao Bošnjaci muslimani približit će se procentu od 20% u Crnoj Gori. Postoji jedna važna razlika u pogledu BiH i Crne Gore koju je važno imati u vidu. Prostor Novopazarskog sandžaka je od 1463 godine do 02.februara 1877. godine bio u sastavu najprije bosanskog sandžaka, pa onda bosanskog pašaluka pa vilajeta dakle preko 400 godina da ne računamo da su dijelovi Novopazaskog sandžaka bili i u srednjevjekovnoj bosanskoj državi, a u sastavu Crne Gore dio Novopazarskog sandžaka je od 1912. godine dakle 111 godina tako da su mnogo snažnije kulturološke, običajne, jezičke i druge veze ostvarene sa Bosnom nego sa Crnom Gorom.

Kurtćehajić: Bosanci bi mogli biti bošnjački interes

0

Umjesto trećine u vlasti Bošnjaci i Bosanci (probosanske snage) bi imali 50% učešća u vlasti.

Trenutno su Bosnjaci i ‘pro-Bosanci’ obuhvaceni u 1/3 vlasti neovisno od činjenice da je samo Bosnjaka više od 50%. Ukoliko bi nakon novog popisa stanovništva Bosne i Hercegovine koji bi trebao biti sljedeće godine  broj Bosanaca  bio brojčano značajniji u kapacitetu iznad 12% pojavila bi se nova politička činjenica koja Dejtonskim sporazumom nije obuhvaćena  i zbog toga bi se uspjelo uz podršku SAD i EU koji bi itekako bili zainteresovani u uspostavi četvrtog imenovanog naroda unutar Ustava BiH. Tada bi ‘pro-bosanska’ struja koja bi se ogledala u Bošnjacima i Bosancima imala  polovinu  učešća u vlasti  umjesto sadašnje trećine.

To je jak argument  za one koji kao glavnu opasnost od Bosanaca u većem kapacitetu vide u činjenici   da će Bošnjaci pasti ispod 50% u ukupnoj strukturi stanovništva u BiH.

Sa aspekta Ustava BiH procent jednog od tri imenovana naroda nema ozbiljnije pravne posljedice u učešću u vlasti kada su u pitanju tri imenovana etnonacijska naroda: Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Primjer su Hrvati koji sa 15% (vjerovatno sada još manje) imaju trećinu učešća u vlasti.

Bosanci bez obzira na procent u strukturi stanovništva do promjene Ustava BiH ostali bi bez mogućnosti da biraju svog člana Predsjedništva BiH kao i delegate u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

Ono što smatra akademik Kurtćehajić je da pojava Bosanaca u ozbiljnijem kapacitetu a posebno ukoliko po brojnosti preteknu jedan ili više od tri imenovana naroda u Bosni i Hercegovini na budućem popisu ne bi mogao proći bez ustavne promjene te da nijedna presuda Evropskog suda za ljudska prava koje su do danas neprovedene ne bi imala ni djelimičnu snagu sa  Bosancima kao novom političkom činjenicom koja bi zahtijevala da se Ustav BiH mora promijeniti kako bi se prava Bosanaca mogla ostvariti.

Promjene  Ustava BiH  bi morale ići u pravcu građanske Bosne i Hercegovine a ‘pro-bosanska’struja (Bošnjaci i Bosanci)  imala bi polovinu   umjesto sadašnje trćine  učešća u vlasti što bi Bosnu i Hercegovinu učinilo sigurnijom i stabilnijom zemljom.

Bosanci bi vremenom jačali u pogledu brojnosti jer u svom nazivu koji je prvo, prirodno, moderno i logično značenje prema nazivu države je privlačno ne samo za Bošnjake već i za Srbe i Hrvate u Bosni i Hercegovini koji svoju i budućnost svoje djece žele trajno vezati za Bosnu i Hercegovinu.

Kroz vrijeme stvorile bi se pretpostavke da Bosna i Hercegovina bude država Bosanaca na sličan način kao što su to Švicarska, Francuska, Belgija, Danska, Kanada, Australija kod kojih je nacija jednaka državljanstvu. Sve države ex Jugoslavije će ići u tom pravcu jer imaju matični narod/naciju izveden iz naziva države samo Bosna i Hercegovina  bez Bosanaca to neće moći jer ona nikada ne može biti bošnjačka, srpska ili hrvatska nacionalna država a bosanska može i to bi onda bilo samo pitanje vremena zaključuje akademik Kurtćehajić.

Akademik Kurtćehajić: Bosanstvo bi vodilo BiH u pravcu građanske države

0
U redakciji Senzora Suad Kurtćehajić
Uz brojne prednosti bosanstva o kojima je govorio i pisao  akademik prof.dr. Suad Kurtćehajić on navodi  da je glavni  prigovor koji se može vidjeti na društvenim mrežama protiv afirmacije bosanstva  da će Bošnjaci pasti ispod 50 %. Činjenica je da se afirmacijom bosanstva i izjašnjavanjem dominantno Bošnjaka da su Bosanci procenat Bošnjaka iznad 50% neće održati ali to treba posmatrati i sa druge strane. Hrvata je bilo 15% po zadnjem popisu a Bošnjaka 51% i imaju ista prava, iako to nije u redu, jer je tako Ustavom BiH koncipirano u Dejtonu. Psihološki procenat iznad 50% ima mnogo veći značaj nego što je njegova korisnost u političkom životu BiH. Sa ova tri imenovana postojeća etnonacijski religijska identiteta teško je povjerovati da se u pogledu dejtonskog Ustava BiH nešto može promijeniti u pravcu građanske BiH. Prisustvom Bosanaca u ozbiljnijem kapacitetu koji sebe vežu uz pripadnost bosanskoj državi, bosanskoj tradiciji, bosanskoj historiji, bosanskoj kulturi i koji bi po brojnosti uz snažniju afirmaciju bosanstva pretekli ako ne sva tri bar jedan od tri imenovana naroda stvorila bi se nova ozbiljna politička činjenica koja nije bila u Dejtonu a koja se ne bi mogla ignorisati u pravcu promjene Ustava BiH prema građanskoj državi. Evropska unija i SAD bi u tom slučaju u snažnijem kapacitetu podržale BiH i zauzele se za njenu ustavnu transformaciju. Drugi važan razlog jeste što bi se sa Bosancima kao snažnim faktorom onemogućilo dalje produbljivanje razlika između postojećih etnonacionalnih identiteta koje Bosnu potpomognute velikodržavnim politikama susjeda guraju u podjelu i nestanak što ne odgovara Bošnjacima i nije dobro za BiH. Budućnost Bosne i Hercegovine bi bila sigurnija a afirmacija Bosanaca bi bila u uzlaznoj liniji tako da bi se svake godine povećavao broj Bosanaca od strane najviše sadašnjih Bošnjaka ali postepeno i Srba i Hrvata jer ako imamo naziv Bosanac koji se imenom veže uz Bosnu (koji je jedan od tri historijska naziva za pripadnost bosanskom narodu u punom kapacitetu: Bošnjanin, Bošnjak i Bosanac) ali je historijski najbliži, najmoderniji i najlogičniji naziv šta će vremenom biti oni koji žive u Bosni, koji žele da im djeca i unuci žive u Bosni nego u najvećem broju Bosanci. Zbog toga ističe Kurtćehajić prisustvo Bosanaca u značajnijem kapacitetu je i u interesu onih kojima je miliji termin Bošnjak, ali im je opstanak BiH u srcu, jer je korisnost za opstanak i budućnost BiH mnogo veća sa Bosancima nego sa postojeća tri etnonacijski religijska identiteta. Tako da je korist od Bosanaca u procentualno što većem broju mnogo veća od činjenice da Bošnjaci mogu pasti ispod 50%. Crna Gora je država u kojoj nijedan narod nema apsolutnu većinu. Crnogorci su nešto iznad 40 % ali su mnogo funkcionalnija država od BiH i uređeni su na modelu građanske države što bi trebala biti i budućnost BiH i to će biti mnogo lakše izvesti sa Bosancima u većem broju kao četvrtim narodom nego sa postojeća tri duboko podijeljena etnonacijska identiteta. A zamislimo samo da bosanstvo dobije najširu podršku i na popisu imamo Bosance ( koji apsorbuju sve religije kao i ateiste) kao relativnu većinu u nacionalnoj strukturi stanovništva. Izašli bi mnogo lakše iz ove žabokrečine a Bosanci bi bili ono što su u Srbi u Srbiji, Hrvati u Hrvatskoj, Slovenci u Sloveniji, Makedonci u Makedoniji i Crnogorci u Crnoj Gori.
 Ili da obrnemo pitanje: šta bi danas bila Srbija bez Srba, Hrvatska bez Hrvata, Slovenija bez Slovenaca, Makedonija bez Makedonaca, Crna Gora bez Crnogoraca. Zašto mislimo da može Bosna bez Bosanaca zaključuje akademik Kurtćehajić.

Realiziran prvi ciklus jednokratnih stipendija

0
Bosanska akademija nauka i umjetnosti “Kulin ban” (BANUK), u partnerstvu sa Dijasporom Bošnjaka Kosova u Njemačkoj (UDBK), danas je u Hotelu „Evropa“ u Sarajevu priredila svečanost prvog ciklusa dodjele stipendija za 20 uspješnih dodiplomaca, postdiplomaca i doktoranata iz akademske mreže BANUK-a. Jednokratne stipendije od po 1000,00 maraka za predstojeću školsku godinu obezbijedila je Dijaspora Bošnjaka Kosova u Njemačkoj (UDBK). Stipendije je sa grupom akademika uručio predsjednik ovog udruženja Osman Destanović, koji je, između ostalog, rekao: – Nadam se da je ovo početak jedne široke saradnje Bosanske akademije nauka i umjetnosti „Kulin ban“ sa udruženjima poput našeg, s ciljem da ojačamo akademsku okosnicu planiranja bolje budućnosti. Svjesni smo da u savremenom svijetu nema snage i prosperiteta bez ulaganja u znanje, i u tom smislu ovaj naš skromni doprinos ima za cilj da ohrabri naše mlade akademske snage da se znanjem bore za prave ciljeve. Dijaspora Bošnjaka Kosova čiji sam predsjednik je jedno malo udruženje, ali naše je srce dovoljno veliko da može osjetiti gdje su izvori pozitivnih vibracija. Bosanska akademija je izvor nade i zato smo vaš partner, i danas i ubuduće – rekao je predsjednik Dijaspore Bošnjaka Kosova Osman Destanović.   Stipendistima se obratio i akademik Armin Škrbo, koji se u ime predsjednika Akademije akademika prof. dr. Suada Kurtćehajića, i u svoje ime, zahvalio Osmanu Destanovića i Bošnjacima sa Kosova na ovoj podršci u stipendiranju studenata iz akademske mreže BANUK-a, te je, između ostalog, rekao: – Vjerovatno u akademskom prostoru naše zemlje ne postoji akademska ustanova sa dinamičnijim razvojem od našeg, a dokaz za to je i stvaranje akademske mreže BANUK-a, koja ima za cilj da putem stipendija i drugih vidova saradnje ustanovi najširu institucionalnu mrežu eksperata koji će biti usmjereni ka promišljanju i planiranju projekata na opću dobrobit naše zemlje. Sa realizacijom prvog ciklusa stipendija za naše studente i buduće eksperte, mi otvaramo jednu novu stranicu u djelovanju Bosanske akademije, a to je da postojemo adresa na kojoj će se spajati oni koji žele podržati ulaganje u znanje, i oni kojima je ta podrška potrebna. U tom kontekstu, iskorak Osmana Destanovića i Dijaspore Bošnjaka Kosova imaju pionirski značaj i vjerujem da će biti podstrek za buduću saradnju na ovom planu – rekao je akademik Armin Škrbo.