Home Blog

Akademik Kurtćehajić Dodiku: Država BiH je slovom Ustava nadređena entitetima

0
Akademik Kurtćehajić o „non-paper“: Ukidanje BiH ili RS, pitanje je sad

Dodik je na poslednjoj sjednici Narodne skupštine Rs-a izjavio da  Bosna i Hercegovine nije država i da nije nadređena entitetima već da su entiteti nadređeni Bosni i Hercegovini.

Predsjednik BANUK-a akademik prof.dr. Suad Kurtćehajić navodi da u Ustavu BiH jasno stoji u čl.3. stav 3. b) „entiteti i niže organizacione jedinice će se u potpunosti pridržavati ovog Ustava, kojim se stavljaju van snage sve zakonske odredbe Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne, kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine“. Iz sadržaja ove ustavne odredbe nedvosmisleno se vidi da su entiteti dužni da se pridržavaju odluka institucija  BiH dakle i Ustavnog suda čije odluke Narodna skupština entiteta Rs-a kontinuirano osporava. Ovom odredbom  je slovom Ustava Boosna i Hercegovina  nadređena entitetima i nalazi se u odnosu supremacije koju Dodik neargumentovano  osporava.

Dodik dalje navodi da Bosna i Hercegovina nije država a u samom članu 1. jasno stoji: „Republika Bosna i Hercegovina čije je zvanično ime od sada Bosna i Hercegovina nastavlja svoje pravno postojanje kao država, sa unutrašnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom i sa postojećim međunarodno priznatim granicama.“

Eksplicitno u ovoj odredbi slovom Ustava stoji da je Bosna i Hercegovina  država i da kao takva nastavlja svoje pravno postojanje koje joj je priznato međunarodnim priznanjem te prijemom u UN 22. maja 1992. godine. Modifikacija Bosne i Hercegovine u pogledu unutrašnje strukture sa aspekta međunarodnog prava postoji tek sa ovim Ustavom tako da Dodikova retorika kao i njegovih manipulativno orjentisanih pravnika da su entiteti stvorili Bosnu i Hercegovinu je brutalna izmišljotina. Entiteti postoje samo zahvaljujući Ustavu BiH i Dejtonskom mirovnom sporazumu dok on vrijedi, a u slučaju njegovog neizvršenja ili propasti nema entiteta ali ostaje Republika Bosna i Hercegovina koja prethodi Bosni i Hercegovini kao državi utvrđenoj Dejtonskim sporazumom.

Dodik se također  poziva selektivno samo na prvi dio odredbe o dodatnim nadležnostima čl. 3.stav. 5a)  gdje stoji da će Bosna i Hercegovina preuzeti i sva ona pitanja o kojima se entiteti slože kao argument za potrebnu volju entiteta. Međutim Dodik ne navodi treći dio ove odredbe gdje stoji „da će Bosna i Hercegovina preuzeti u nadležnost i sva ona pitanja potrebna da se očuva njen suverenitet, teritorijalni integritet, političku nezavisnost i međunarodno pravni subjektivitet.“ Za primjenu ovog dijela  odredbe ne treba suglasnost entiteta već tumačenje Visokog predstavnika koji je Aneksom X član 5. određen kao konačni tumač civilnog dijela Dejtonskog sporazuma. Na bazi ove odredbe koja u praksi gotovo nije ni korištena Visoki predstavnik može mnoge nadležnosti dati državi Bosni i Hercegovini  i prema mišljenju akademika Kurtćehajića ovo je najvažnija šifra za integraciju Bosne i Hercegovine. Sama odredba o dodatnim nadležnostima ukazala je na evolutivni karakter Ustava i na osnovu nje su sve nadležnosti koje danas ima država Bosna i Hercegovina a koje su nastale saglasnošću entiteta najviše u vrijeme Dodikovog vladanja date Bosni i Hercegovini. Nije predviđeno nikakvo jednostrano vraćanje tih nadležnosti na entitetski nivo što Dodik nastoji svojom politikom da uradi čime je ušao sa svojim saradnicima u izvršenje bića krivičnog djela udara na ustavni poredak BiH. Nevjerovatna je pasivnost bosanske intelektualne  i političke elite koja gotovo ne reagira na pravne manipulacije Dodikove politike koja se poziva na slovo Ustava a u stvarnosti taj Ustav kontinuirano krši. Ovaj Dodikov narativ usvojio je i Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić koji štiti Dodika obrazloženjem da Dodika  progone zbog drugačijeg mišljenja a suština je da su  Dodik i njegovi saradnici grubim kršenjem odredbi Ustava BiH izvršili krivično djelo udara na ustavni poredak zaključuje akademik Kurtćehajić.

Preminula Podpredsjednica Bosanske akademije nauka i umjetnosti “Kulin ban” akademik prof. dr. Zehra Dizdarević

0

Bosanska akademija nauka i umjetnosti “ Kulin ban” obavještava  javnost da je preminula podpredsjednica Bosanske akademije nauka i umjetnosti “Kulin ban”i jedan od njenih osnivača akademkinja. prof. dr. sci. med.,emeritirani profesor Zehra Dizdarević rođena 3.7.1942. godine te izražavamo ispred Akademije saučešće porodici i njenim prijateljima i poštovaocima. Naša akademija je izgubila istaknutog člana ali njeno djelo će biti trajno zapamćeno u   analima medicinske nauke. Komemoracija ispred Bosanske akademije nauka i umjetnosti “Kulin ban” bit će održana u petak  09  maja u 14 i 30 sati u sali Hercegovina u hotelu Holiday.

Akademkinja Zehra Dizdarević je Osnovnu školu i Gimnaziju završila u Doboju. Diplomirala na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 17.11.1966. godine. Specijalistički ispit iz Pneumoftiziologije položila na klinici za plućne bolesti i TBC „Podhrastovi“ 7.11.1974. godine. Subspecijalistički ispit iz alergologije i kliničke imunologije položila 5.10.1984. godine u Novom Sadu. Poslije položenog specijalističkog ispita bila je na nizu usavršavanja iz područja pulmologije, kliničke alergologije te studijskim boravcima na području bivše Jugoslavije i van nje. Postdiplomski studiji „Osnovi medicinskog istraživanja“ pohađala 1978/1979. godine na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Prosjek ocjene 10 nakon položenih svih 10 ispita. Odbranila je  Magistarski rad 22.2.1980. godine na temu „Vrijednosti imunoglobulina i alfa 1 antitripsina kod respiratorne insuficijencije u odnosu na stepen oštećenja plućne funkcije“. Doktorsku disertaciju odbranila 21.3.1984. godine, a diplomu dobila 26.9.1984. na temu:„Opravdanost određivanja imunoglobulina i alfa 1 antitripsina u serumu bolesnika sa opstruktivnim plućnim oboljenjima i eventualno njihov dijagnostički značaj“.

            Akademkinja Dizdarević prošla je od asistenta, docenta, vanrednog do redovnog profesora na katedri za internu  medicinu- pneumoftiziologiju, medicinskog fakulteta UNSA, fakultet zdravstvenih studija, katedra za zdravstvenu njegu gdje je participirala od osnivanja kao predavač, docent, vanredni i redovni profesor punih 40 godina. Katedra za imunologiju, medicinski fakultet US, farmaceutski fakultet US kao i fakultet zdravstvenih studija.

               Redovni profesor postala je 13.2.1996. godine, a emeritirani profesor 14 .7.2010. godine. Od 1991. godine je radila kao aktivni profesor na postdiplomskoj nastavi i bila je zamjenik pa rukovodilac kliničkog smijera te šef katedre za izabrana poglavlja iz kliničke prakse, te metodologije kliničkog istraživanja i otvorene rasprave za pisanje magistarskih radova i doktorskih disertacija. Bila je redovni profesor interdisciplinarnog studija kod prof. dr. Grebe. Bila je mentor u 15 doktorskih disertacija, mentor u 53 magistarska rada, mentor u 198 diplomskih radova. Bila je redovni član nastavničkog vijeća medicinskog fakulteta UNSA. Formirala odjeljenje za urogentalnu TBC, uvela kateterizacijudesnog srca, sagledala plućna oboljenja sa kliničkog, imunološkog, radiološkog ifunkcionalnog gledište. Bila je šef odjeljenja intenzivne njege klinike za plućne bolesti i TBC „Podhrastovi“, a potom šef klinike od 1993-2003. godine. Bila je direktor iz oblasti internih disciplina KCUS u trajanju od 3 godine, a potom naizmjenično šef, naizmjenično zamjenik. Bila je jedna  od participanata za formiranje kliničkog centra u razvoju, a potom KCUS. Bila je ministrica zdravstva kantona Sarajevo u dva navrata u periodu od 1998. do 2000. godine i 2003. do 2007. godine. U tom periodu formirala je liječničku, stomatološku kao i komoru medicinskih sestara-tehničara. Bila je član federalnog parlamenta dvije godine (1998-2000) i delegat u skupštini KS (2000-2002). Bila je predsjednik komisije za ljudska prava pri skupštini KS. Također je bila nacionalni koordinator i ekspert menadžer za TBC i druga plućna oboljenja RBiH imenovana od strane ministarstva zdravstva a kasnije Dejtonskim sporazumom Nacionalni kordinator i ekspert menadžer za TBC FBiH pri WHO (National Coordinator for TB preventionand Expert Manager of TB and Lung Disease in FBiH National Correspodentthe EURO TB project.) Član je vijeća Bošnjačkih intelektualaca. Član etičkog komiteta pri FBiH za istraživačke projekte u dva mandata. Bila je  osnivač i glavni urednik Medicinskog žurnala pri KCUS ( 1994-2008 god.), u više navrata bila član redakcionog odbora medicinskog arhiva. Bila je član sabora ljekara BiH a potom član predsjedništva sabora ljekara (1994-1996 god.) Akademkinja Dizdarević bila  je  i predsjednik udruženja pulmologa BiH, te osnivač i predsjednik respiratornog udruženja BiH do 2008. god.,  i idejni vođa aktivnog uključenja, udruženja u Europe Respiratory Society, član  ekspertne grupe: za prevenciju infektivnih bolesti, odbora za lijekove i administraciju ANUBiH, zatim kardiovaskularnu patologiju, maligna oboljenja te mikrobiologiju, nacionalni  korespodent za EURO TB projekat i kliničku imunologiju. Aktivirala je Fluorograf preko UNHCR-a i sa ekipom fluorografisala preko 14 hiljada vojnika u Dobrinji. Učesnik je monografije Zdravstvo u opkoljenom Sarajevu kao i simpozijuma. Bila je članica 13 raznih akademija. Napisala je  13 monografija, standardni udžbenik iz Pulmologije (univerzitetska knjiga),Pulmologija dobi iznad 60 godina, Klinička propedeutika-poglavlje pulmologije (dva izdanja), Klinička imunologija dva toma izdavač ECPD-poglavlje Astma-Bronhitis, Glukokortikoidi injihova primjena u praksi (1994. godine), Klinička imunologija univerzitetska knjiga, prevela priručnik za TBC WHO (DOTS), Egzogeni alergijski aleveolitis uz saglasnost ministarstva zdravstva Moskve. Sve navedeno je indeksirano. Napisala je informator za postdiplomsku nastavu kliničkog smijera MFUS. Bila je rujovodilac brojnih  domaćih i međunarodnih konferencija.

Akademkinja Zehra Dizdarević je bila dobitnik preko  30 domaćih priznanja i zahvalnica a izdvajaju se Šestoaprilska nagrada grada Sarajevo 2004. godine i grupna Šestoaprilska nagrada 2005. godine, najuspješnija žena 1997, 2000. i 2001. godine. Posebne povelje i zahvalnice KCUS. Zahvalnice udruženja studenata. Zahvalnice doktora RS-a. Zahvalnica internacionalnelige humanista. Zahvalnica za iznađena sredstva i ugrađivanje lifta na kliniku za plućne bolesti i TBC „Podhrastovi“ u vrijednosti od 360.000 KM. Dobitnik je  10 inostranih priznanja i zahvalnica.

Akademik prof.dr. Suad Kurtćehajić: Tito je jedna od najvećih historijskih ličnosti za BiH 

0
Danas je prije 45 godina umro drug Tito čijom zaslugom je Bosna i Hercegovina nakon 480 godina postavila temelje svojoj novovjekovnoj državnosti u okvirima Jugoslavije nakon pada pod Osmanlije 1463. godine. Bila je to najveća sahrana u historiji čovječanstva. Svi jugoslovenski narodi su bili ponosni da su imali takvu svjetsku veličinu za svog predsjednika.
Da nije bilo Josipa Broza Tita i njegovih komunista i partizana danas bi se o Bosni učilo u našim školama samo kao o srednjevjekovnoj državi od kralja Tvrka do Stjepana Tomaševića i pominjao bi se Kulin ban koji je imao relativno visoku samostalnost a muslimani bi bili vjerska skupina koja bi se borila za ostvarivanje svojih vjerskih prava.
Ovo se mora shvatiti jer Bosne i Hercegovine nije bilo imenom ni u Kraljevini Jugoslavije ni u Kraljevini SHS a završetak Prvog svjetskog rata dočekala je kao dio teritorije AustroUgarske koji se komadao među saveznicima ( sile Antante). Sporazumom Cvjetković-Maček od 26. avgusta 1939. godine kojom je stvarana Hrvatska banovina od Savske i Primorske a sadašnji prostor Bosne i Hercegovine se dijelio između srpske i hrvatske interesne sfere po principu gdje su Hrvati u većini ide Hrvatskoj banovini a gdje su Srbi u većini budućim srpskim zemljma. Muslimani su tretirani vjerskom skupinom koja nema pravo na svoj teritorij a tome su možda doprinijeli muslimanski intelektualci u vrijeme Austrougarske koji su uporno odbijali sedamanaestogodišnja nastojanja Kalaja od (1886-1903) koji je sufinansirao list Bošnjak da bi se to ime proširilo i prihvatilo,  i da kad je već zakasnio za bosanske pravoslavce i katolike bosanski muslimani prihvate tada korisno imenovanje Bošnjak kako su nas Austrougari zvali za svoj etnički i nacionalni identitet. Odgovor naših tada muslimanskih prvaka je bio da ih to ime ne zanima već samo vjerska i kulturna autonomija što je nepovoljno uticalo na pozicioniranja bosanskih muslimana u vremenima koja su slijedila.
Tito je stvorio Pokrajinski komitet KPJ za BiH koji je zauzeo stav u julu 1940. godine da Bosna i Hercegovina bude pokrajina u budućoj jugoslovenskoj federaciji što je potvrđeno na Petoj zemaljskoj konferenciji KP Jugoslavije u oktobru 1940. godine u Zagrebu. Tito sa svojim partizanima pozivajući se na prirodno pravo na odbranu zemlje diže ustanak naroda Jugoslavije nakon sloma Kraljevine Jugoslavije 17. aprila 1941. godine odlukom Politbiroa KPSKJ od 04. jula 1941. godine. Najpresudnije bitke za opstanak Titovog partizanskog pokreta bile su bitka na Neretvi i bitka na Sutjesci. Da je u tim bitkama Titov pokret slomljen Bosne i Hercegovine ne bi bilo na mapi Evrope ni u jednoj varijanti završetka Drugog svjetskog rata a muslimani bi bili vjerska skupina u svim budućim rješenjima ali im je prijetio i biološki nestanak jer su prema rješenjima Memoranduma homogena Srbija četničkog ideologa Stevana Moljevića muslimani trebali biti protjerani za Anadoliju i Albaniju. Nakon što Titov partizanski pokret probio obruč na Sutjesci i oslobodio dvije trećine Bosne i Hercegovine održavaju se ZAVNOBiH i AVNOJ u novembru 1943. godine. Muslimanima je u Bosni i Hercegovini dat ravnopravan status sa imenom Musliman ali na AVNOJ-u je prevladalo mišljenje da se radi o vjerskoj skupini i stvorena je Jugoslavija sa šest federalnih jedinica i pet naroda. Kada se vidjelo da muslimani ne prihvataju asimiliranje među Srbe i Hrvate i da su radije prihvatali da se pišu 1948. godine neopredijeljen, 1953. godine Jugosloven neopredijeljen, na popisu 1961. godine dato im je da se pišu muslimani sa malim m u etničkom smislu i kad su rezultati pokazali da ih ima blizu milion i da odbijaju asimilranje među Srbe i Hrvate, Centralni komitet BiH je 1968. godine proglasio Muslimane kao šestu jugoslovensku naciju što je ušlo 1971. godine u treću grupu ustavnih amandmana na Ustav SFRJ 1971. godine i na popisu iste godine Muslimani su prvi put nakon dolaska Austrougarske i njihovog prvog popisa 1879. godine postali najbrojniji narod u Bosni i Hercegovini. Sve ustavne definicije Ustava NRBiH 1846. godine preko Ustava SRBiH 1963.godine do Ustava SRBiH od 1974. godine određivali su Bosnu i Hercegovinu državom u okviru Jugoslavije kao savezne države. Da nije imala takvu poziciju u jugoslovenskoj krizi i njenom raspadu Bosna i Hercegovina bi bila u mnogo težoj situaciji. Najveće zasluge za to ima Tito i zato mu moramo biti zahvalni kao i svim komunistima i partizanima u Bosni i Hercegovini koji su položili svoje živote za izgradnju Bosne i Hercegovine i Jugoslavije bez koje ne bi bilo ni sadašnje Bosne i Hercegovine. I zato mu vječna slava i hvala.

ZA UGUŠENJE IDEJE BOSANSTVA FB BOŠNJACI NE BIRAJU SREDSTVA

0

Ja sam u jednom od svojih postova napisao da se do Dejtona 99% Muslimana još uvijek nije identifikovalo imenom Bošnjak već Musliman i fb grupa Bošnjaci na to da ružan komentar uz slike mezara i Srbrenice kako bi kod još ono malo lakovjernih Bošnjaka potaklo negativne emocije prema meni. Iako im ne volim pridavati značaj napisao sam opsežniji komentar na njihovoj stranici koji su oni čim su ga vidjeli ukinuli.
Dio tog mog komentara je sljedeći:

Baš ste bezobrazni. Gebels bi od vas mogao da uči.
Ja ne znam nijednu presudu Međunarodnog tribunala u Hagu da je koristio termin zločin nad Bošnjacima ili genocid nad Bošnjacima. U svim presudama koje sam imao priliku da isčitam stajalo je genocid nad bosanskim muslimanima a korišten je termin i zločini prema bosanskim muslimanim ili bosanskom narodu iako su neke presude bile čak dvadeset godina donesene nakon Dejtona i unošenjem imena Bošnjak u Ustav BiH. Saznaću nadam se ko stoji iza ove grupe a sve mi više miriše koliko laži unosite i terminologiju kou koristite a koja je nespojiva sa islamom da je stranica ili srpskih obavještajaca ili da su se u nju infiltrirali srpski onavještajci pod muslimanskim imenima da bi napravili razdor među samim Bošnjacima jer više ste vi učinili na netrpeljivosti među Bošnjacima nego Dodikova i Čovićeva politika zajedno. Koristite se brojnim lažima i izmišljanjima da biste narodu koji je dosta lakovjeran osobe koje su više ideja dao za opstanak Bosne nego cijeli politički establišment zelenih koji vi navodno podržavate a u osnovi pravite razdor izmedju zelenih i crvenih. Nadam se da će siguronosne službe utvrditi ko su administratori ove navodno patriotske stranice. Vaša grupa je nastala kad je varalica naišao na lakovjerne. Sreća da je s obzirnom na brojnost grupe mali broj lakovjernih nasjeo na vaše izmišljotine. A ime Bošnjak umjesto prirodnog i logičnog Bosanac otvorenog za sve odgovara najviše onima koji bi htjeli podjelu BiH a itekako ih ima među vatrenim zagovaračima tog imena. Imenovanja Bošnjak, Srbin i Hrvat u konstelaciji političkih odnosa u Bosni vodi podjeli Bosne a ime Bosanac otvoreno za sve koji osjećaju pripadnost Bosni i da im je Bosna matična država jedina je unutrašnja brana opstanku Bosne. Već u ovom momentu sudbina Bosne ovisi o volji međunarodne zajednice koja je trenutno naklonjena Bosni ali to se sutra može promijeniti na isti način kao što je čitav civilizirani svijet bio naklonjen Ukrajini a danas se postavljaju rješenja u kojima Ukrajina treba da se odrekne dijela svog državnog teritorija. Čitava vaša grupa osim pljuvanja po iskrenim patriotama ove države nijedan konkretan prijedlog nije dala da se zaustavi urušavanje naše jedine domovine.

Memorijalni šahovski  turnir akademik Abdulah Sidran

0

Jučer, u nedjelju 23. marta u prostorijama Šahovskog kluba Sarajevo održan je Memorijalni međunarodni šahovski turnir kulturnih i javnih radnika  “Akademik Abdulah Sidran”. Organizatori su obezbijedili prigodne poklone za najuspješnije.  Igralo  se devet kola a tempo igre je bio 15 minuta  po igraču plus tri sekunde po potezu. Turnir je završen kasno navečer oko 21 sat i 30 minuta.  Nastupilo je 15 igrača a pobjednik je bio Mirsad Oputić  sa sedam poena (pet pobjeda i četiri remija). Drugo mjesto osvojio je akademik Suad Kurtćehajić sa šest i po poena (pet pobjeda, tri remija i jedan poraz). Treći je bio general Alija Ismet sa pet i po poena itd.

Profesor Kurtćehajić o Dodikovom višegodišnjem udaru na Ustav BiH

0

Na samom početku akademik Kurtćehajić je ukazao da je Dodik zajedno sa svojim saradnicima Stevandićem i Viškovićem krenuo na put bez povratka i da je udarom na ustavni poredak Bosne i Hercegovine suspendovanjem rada VSTV, Državnog suda i SIPE na prostoru entiteta Rs ispunio biće krivičnog djela napada na ustavni poredak predviđeno članom 156. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine gdje stoji: ko upotrebom sile ili na drugi protivpravan način pokuša da promijeni ustavni poredak Bosne i Hercegovine ili da svrgne njene najviše institucije, kazniće se kaznom zatvora najmanje pet godina. S obzirom da se nisu odazvali pozivu Suda BiH isti je dao nalog za njihovo privođenje i odredio pritvor u trajanju od 30 dana.

Dodik se poziva na izvorni Dejton govoreći da on poštuje slovo Dejtona odnosno njegovog ustava a Predsjednik Srbije brani pomenuti trojac riječima da se oni kažnjavaju samo zato što drugačije misle. Međutim stvari stoje drugačije

Kurtćehajić ukazuje da je Ustav Bosne i Hercegovine odredbama o dodatnim nadležnostima sadržanim u članu 3. stav 5. omogućio evoluciju nadležnosti države Bosne i Hercegovine te da Dodik i njegov pravni tim manipuliraju pozivajući se na izvorni Dejton odnos Dejtonski ustav koji je potpisan 14. decembra 1995. godine.

Ustav Bosne i Hercegovine se u članu 3. bavi nadležnostima Bosne i Hercegovine i taksativno je u stavu 1. naveo deset nadležnosti koje pripadaju Bosni i Hercegovini ali je članom 3. stav 5. slovom te odredbe naveo da će Bosna i Hercegovina a) preuzeti nadležnost za takva pitanja u kojima se entiteti slože, b) pitanja koja su u skladu sa Aneksima 5-8 Općeg okvirnog sporazuma, c) ili koje su potrebne da se očuva suverenitet, teritorijalni integritet, politička nezavisnost i međunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine, d) dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi kako bi vršile ove nadležnosti.

Sve nadležnosti koje su do sada date državi Bosni i Hercegovini nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma date su državi Bosni i Hercegovini na osnovu saglasnosti entiteta. Postupak njihovog vraćanja na entitetsku razinu nije dat Ustavom Bosne i Hercegovine ali o tome bi jedino mogla odlučivati Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine a nikako entitet. Shodno tome kompletna pravna konstrukcija Dodika i njegovog pravnog tima kao i Vučića kojiponavlja Dodikove teze da oni prihvataju slovo Dejtona odnosno izvorni Dejton je lažna i predstavlja pravno nasilje.

Kurtćehajić posebno naglašava treći dio odredbe o dodatnim nadležnostima koji po njegovom mišljenju ima najveću integrativnu snagu za budućnost Bosne i Hercegovine gdje jasno stoji da će Bosna i Hercegovina preuzeti u nadležnost i ona pitanja koja su potrebna da se očuva suverenitet, teritorijalni integritet, politička nezavisnost i međunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine. Za primjenu ove odredbe nije potrebna entitetska suglasnost i dovoljno je da Visoki predstavnik na osnovu Aneksa 10. člana 5. kojim je određen kao konačni tumač kad je u pitanju civilna implementacija Dejtonskog sporazuma procijeni koje su to nadležnosti potrebne Bosni i Hercegovini da bi se ostvarila svrha ove odredbe i da ih da državi Bosni i Hercegovini. Nažalost ova pravna mogućnost nikada nije iskorištena od strane Visokog predstavnika koji bi Bosni i Hercegovini mogao dati u nadležnost jedinstvenu policiju, nauku, sport, kulturu, obrazovanje kao i druge nadležnosti kako bi se ojačala država Bosna i Hercegovina. Korištenje ove odredbe neće doći samo po sebi već je potreban pritisak probosanskih političara. Ova odredba ima najveću integrativnu snagu za budućnost Bosne i Hercegovine pod uslovom da Bosna i Hercegovina preživi Dodikov državni udar.

Druga odredba koja ne ide u prilog Dodiku jeste da je članom 3.stav 3.b) jasno određena nadređenost države entitetima: Entiteti i sve niže organizacione jedinice u potpunosti će se pridržavati ovog Ustava kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne i Hercegovine kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine te da su opća načela međunarodnog prava sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta.

Shodno iznesenom na osnovu odredbi o dodatnim nadležnostima stvorene su institucije koje nisu postojale odmah nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma ali one su stvorene na osnovu slova Dejtonskog ustava koji je tim odredbama dao mogućnost nadograđivanja nadležnosti države Bosne i Hercegovine i čine sastavni dio ustavnopravnog poretka Bosne i Hercegovine. Dodik je suspenzijom rada tih institucija na prostor etiteta Rs nastojao zaštititi sebe ali je zajedno sa Stevandićem i Viškovićem učinio ozbiljno krivično djelo udara na ustavni poredak BiH. Međutim imenovani trojac nije stao, već je nastavio sa neustavnim usvajanjem nacrta novog Ustava Rs kojim se razbija Dejtonski ustavni poredak i sama država Bosna i Hercegovina čime su učinili produženo krivično udara na ustavni poredak BiH. Tu treba preispitati da li su poslanici, njih 50 koji su glasali za pomenuti nacrt učinili isto krivično djelo.

Kurtćehajić je također naveo da su i naši kako vole za sebe da kažu probosanski političari koji su sa Dodikom pravili vlast te zanemarivali sve njegove izjave od toga da je BiH državna zajednica dva etiteta, da je Rs unijela svoju državnost u Dejtonu, da entitet Rs ima unutrašnju suverenost, da je zemlja na prostoru entiteta Rs njihovo vlasništvo, da ne voli Bosnu i Hercegovinu i da joj želi što brži kraj doprinijeli Dodiku kojeg danas imamo.

Sa aspekta prava sve je jasno samo se radi o tome kako privesti Dodika, Stevandića i Viškovića. To će zaista biti teško bez zahtjeva sudske policije SIPI i EUFORU za pomoć i asistenciju a vrijeme koje dolazi pokazat će šta će se desiti. Ako država ne nađe rješenje onda nema države i ako iz ovoga Dodik izađe bez sankcije onda je to kraj Bosne i Hercegovine koju znamo. Nadati se da će Dodik biti priveden ili u najboljem slučaju pobjeći iz države vjerovatno u Rusiju koja mu jedino može dati sigurno utočište od sankcije zaključuje akademik Kurtćehajić.

Lažni narativ Dodika da štiti slovo Dejtona odnosno izvorni Dejton a flagrantno ga krši

0

Akademik Kurtćehajić smatra da su Dodik, Višković, Stevandić ali i cijela bulumenta oko njih učinila krivična djela protiv integriteta Bosne i Hercegovine napada na njen ustavni poredak predviđena Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine u glavi XVI članu 156. 1) Ko upotrebom sile ili na neki drugi protivpravan način pokuša da promijeni ustavni poredak Bosne i Hercegovine ili da svrgne njene najviše institucije, kazniće se kaznom zatvora najmanje pet godina.  Kurtćehajić smatra da bi zbog najozbiljnijeg udara  na ustavni poredak od Dejtona do danas  Visoki predstavnik Kristijan  Šmit mogao da i prije krivičnog sankcionisanja zabrani rad političkog djelovanja Dodiku, Viškoviću, Stevandiću i desetinama političkih funkcionera iz entiteta Rs koji su povezani sa Dodikovom antiustavnom politikom  u izvršenju ovih krivičnih djela čime bi mogao zasjeniti  odluku ex Visokog predstavnika Pedija Ešdauna kada je u jednom danu iz političkog života entiteta Rs udaljio 59 funkcionera.

Kurtćehajić dalje navodi ključne članove Ustava Bosne i Hercegovine na koje je Dodikova politika udarila.
U tom smislu Ustav BiH kaže da je država  Bosna i Hercegovina nadređena entitetima Član 3. stav 3. b) Entiteti i sve njihove niže jedinice u potpunosti će se pridržavati ovog Ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje su mu nisu saglasne, kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine. Opšta načela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta.
Očigledno je da Dodik i njegovi najbliži saradnici ne poštuju ovu odredbu što se u više slučajeva dosad ponovilo nepoštivanjem Ustavnog suda BiH čije su odluke konačne i obavezujuće i koji je nadređen entitetima.
Slovom Dejtona odnosno Ustava BiH  predviđeno je također da će Bosna i Hercegovina preuzeti i druge nadležnosti pored onih koje su taksativno navedene članom 3. stav 1. što ukazuje na evolutivne odredbe Ustava BiH koje predviđaju preuzimanje i drugih nadležnosti . Shodno tome udar na te dodatne nadležnosti i institucije koje su u tom smislu uspostavljene predstavlja udar na ustavni poredak BiH. Zbog toga je lažan narativ Dodika i njegovih bliskih saradnika da oni štite i prihvataju slovo Dejtona ili izvorni Dejton jer su i dodatne nadležnosti slovo Dejtona.
Član 3. stav  5. Dodatne nadležnosti a) Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost i za druge poslove o kojima se entiteti dogovore; za poslove predviđene Aneksima 5 – 8 Opšteg okvirnog sporazuma; ili koji su potrebni za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti između institucija Bosne i Hercegovine. Po potrebi, mogu se formirati i dodatne institucije za obavljanje ovih nadležnosti.
Nijedna nadležnost nije Bosni i Hercegovini data mimo ovih odredbi s tim da ne postoji pravna mogućnost da entiteti jednostranom voljom razvlaste državu od utvrđenih dodatnih nadležnosti i svaki akt učinjen u tom smislu predstavlja udar na ustavni poredak BiH i krivično djelo za koje je predviđena minimalna kazna zatvora od pet godina zaključuje akademik Kurtćehajić.

Greške i pravne mogućnosti Dejtonskog sporazuma

0

Na samom početku akademik Kurtćehajić je ukazao na pravni položaj koji je Bosna i Hercegovina imala u Jugoslaviji te na razloge jugoslovenske krize u kojoj se Bosna i Hercegovina našla na raskršću da li da ostane u skraćenoj Jugoslaviji sa Srbijom, Crnom Gorom i Makedonijom ili da krene putem nezavisnosti. Vrh SDA stranke koja je imala najviše poslanika u Parlamentu Bosne i Hercegovine zauzaeo je stav da ne žele nikakvu Jugoslaviju u kojoj nisu zajedno Srbija i Hrvatska i na sjednici Skupštine Republike Bosne i Hercegovine 14. na 15. oktobar 1991. godine usvojen je Memorandum na tim osnovama što su podržali i hrvatski poslanici dok su poslanici  SDS-a  napustili skupštinu.

Prije toga bio je plan Izetbegović -Gligorov  05. juna 1991. godine u Stojčevcu da se napravi asimetrična federacija u kojoj bi Slovenija i Hrvatska bile u konfederalnoj vezi sa ostale četiti jugoslovenske republike. Za Tuđmana je  taj plan došao prekasno a Jović i Milošević nisu vjerovali Tuđmanu i Hrvatima i smatrali su da bi on  time  samo dobio na vremenu. Nakon proglašenja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske 25. juna 1991. godine u julu iste godine na stolu se našao Historijski sporazum sa Srbima poznat kao sporazum Zulfikarpašić -Milošević o ostajanju Bosne i Hercegovine u skraćenoj Jugoslaviji. Alija Izetbegović je  nakon postignutih elemenata sporazuma rekao da će ga potpisati kad se vrati iz SAD. Nakon povratka je oklijevao i na kraju odustao.

Međunarodna koferencija za Jugoslaviju koja je počela sa radom u septembru 1991. godine na razrješenju jugoslovenske krize akceptirala je da sve jugoslovenske republike osim Srbije i Crne Gore žele nezavisnost. U tom smislu je arbitražna Komisija nazvana kolokvijalno po njenom predsjedniku Badinterova komisija Mišljenjem broj 1. od decembra 1991. godine zauzela stanovište da je Jugoslavija u disoluciji te da će jugoslovenske republike koje su podnijele svoj zahtjev za nezavisnošću biti priznate u njenim republičkim granicama. Ali Mišljenjem broj 4. od 11. januara 1992. godine za Bosnu i Hercegovinu se tražilo mišljenje većine građana putem referenduma po pitanju nezavisnosti. Referendum je uspio i od preko 64% izašlih, preko 99% je glasalo za nezavisnost Bosne i Hercegovine ali taj procent nije uključivao većinske Srbe koji su  se na nelegalnom srpskom plebiscitu održanom prije toga u novembru 1991. godine preko 98% izjasnili da su za ostajanje u Jugoslaviji. To je bio nerazrješiv gordijev čvor.

Lisabonski sporazum ili Karington- Kutiljerov plan usvojen u Konaku na Bistriku u Sarajevu 18. marta 1992. godine trebao je biti kompromisno rješenje. A po tom planu Muslimanima odvojenim  u dvije enklave trebalo pripasti oko 44% teritorije Bosne i Hercegovine, bosanskim Srbima oko 40% u više odvojenih enklava i bosanskim Hrvatima oko 16% također u više odvojenih enklava i Bosna ostaje kao nezavisna država. Američki ambasador u Jugoslaviji Voren Cimerman je priznao da je on možda presudno uticao na Predsjednika Izetbegovića da odustane od tog plana. Nakon toga izbio je rat u Bosni i Hercegovini koji bi se mogao okarakterizirati kombinacijom građanskog rata i u početku otvorene agresije Srbije i Crne Gore a kasnije zbog budnog oka svjetske javnosti prikrivenom ili zaodjevenom agresijom.

Akademik Kurtćehajić dalje izlaže ostale  mirovne planove koji su prethodili Dejtonskom sporazumu i po njegovom mišljenju najbolji je bio Vens-Ovenov plan sa deset kantona koji je propao jer su bosanski Srbi po tom planu trebali imati tri kantona sa svojom apsolutnom većinom i oko 42% teritorije Bosne i Hercegovine. Međutim oni su u tom momentu kada se  06. maja 1992. godine odlučivalo na samoproglašenoj Narodnoj skupštini RS-a držali u faktičkom posjedu oko 70% teritorije Bosne i Hercegovine. Nakon toga uslijedio je Oven Stoltenbergov plan odgođene podjele Bosne i Hercegovine sa tri republike. Zapadu je bilo neprihvatljivo da se prostor koji je trebao pripasti Muslimanima ( oko 30%) zove Muslimanska republika pa je 27/28 septembar 1993. godine odlučivano o tom planu i o preimenovanju etničkog i nacionalnog imena Musliman u Bošnjak. Ta odluka je došla na inicijativu nekoliko intelektualaca i nije bilo glasanja nego se ime Bošnjak aklamacijom prihvatilo bez znanja i volje naroda kojeg niko nije pitao kako želi da se zove.  Kurtćehajić smatra da je tada ponuđeno građanima Bošnjak samo za Muslimane kako je urađeno ili Bosanac otvoren za sve bez obzira na religiju i odnos prema Bogu da bi apsolutna većina bila za ime Bosanac. Jedna od posljedica takve odluke  je bila da je u Armiji Bosne i Hercegovine u kojoj je do ljeta 1993. godine bilo između 25-30 % nemuslimana  njihov procent pao ispod 5%.  Iako je Predsjednik Izetbegović bio za  plan podjele Bosne i Hercegovine smatrajući da Bosna i Hercegovina nije nikakav kumir kojem se treba klanjati on  je srećom dosta tijesno odbijen jer da je prihvaćen danas ne bi bilo Bosne i Hercegovine. Istina najveći broj sabornika njih preko dvjesta glaso je za podjelu Bosne ako Karadžićevi Srbi vrate Muslimanima teritorije gdje su oni živjeli u većini što su oni odbili a da su prihvatili opet Bosne koju znamo više ne bi bilo.

Vašingtonski sporazum potpisan  18. marta 1994. godine bio je američka inicijativa u funkciji prekida neprijateljstava između HVO-a i Armije BiH.

Krajem aprila se formira Kontakt grupa koja je trebala da ponudi nova rješenja i išlo se sa raspodjelom teritorija 49% za novoformiranu Federaciju Bosne i Hercegovina, 48% za entitet sa srpskom većinom i Sarajevo distrikt sa 3%. Bez Sarajeva omjer je trebao biti 51 % prema 49 %. Više od godinu dana Karadžić nije bio spreman da to prihvati. Zapadu je bilo jasno da dok god Karadžićevi  Srbi budu držali oko 70% teritorije Bosne i Hercegovine oni neće prihvatiti taj plan. Nakon Markala 2 od 28. avgusta 1995. godine, 30. avgusta NATO započinje opsežne udare na položaje Karadžićevih Srba (teško naoružanje i sredstva komunikacije) što je bilo presudno da Armija Bosne i Hercegovine posebno sa generalima Atifom Dudakovićem i Mehmedom Alagićem krene u oslobađanje okupirane teritorije. Kada se željeni procent uspostavio Holbruk je rekao dosta. Istina Holbruk je dozvolio da Armija Bosne i Hercegovine zauzme Prijedor i Bosanski Novi što nisu uspjeli osloboditi, ali da ne smije ulaziti u Banja Luku. Poslije je Holbruk napisao da žali zbog toga ali i zbog činjenice da je pritisnuo Predsjednika Izetbegovića da prihvati naziv Republika srpska mada navodi da on to nije morao.

Nakon toga 01. novembra 1995. godine  se otišlo u Dejton. Miloševiću je glavni cilj bio da se skinu sankcije sa tada još nepriznate i novoformirane Savezne Republike Jugoslavije a Tuđmanu da mirno integriše dijelove Hrvatske koje su Srbi kontrolirali. Predsjednik Izetbegović je želio mir po svaku cijenu i on  je postignut uz brojne ustupke srpskoj politici. Holbruk je napisao da su Milošević i Tuđman izgledali sretno postignutim sporazumom u Dejtonu ali da Alija Izetbegović nije izgledao zadovoljno i da nije bio siguran da li je uradio pravu stvar.

Danas imamo Dejtonski sporazum koji mnogi zovu lađačkom košuljom jer su mnoga rješenja sadržana u tom sporazuma postavljena tako da onemogućuju normalan razvoj države.

Kurtćehajić je ukazao na koliziju i konstrukcione greške samog Dejtonskog sporazuma posebno odredaba čl. 2. Ustava Bosne i Hercegovine koji govori o ljudskim pravima,  Preambule Ustava  i odredaba čl. 4. i 5. koji se odnosi na Parlamentarnu skupštinu i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Iako su ostali narodi i građani Preambulom  Ustava Bosne i Hercegovine i odredbama člana 2. stavljeni u istu ravan sa tri imenovana naroda prema Ustavu Bosne i Hercegovine za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine može biti izabran  samo pripadnik bošnjačkog, srpskog ili hrvatskog naroda. Isto je i sa svih petnaest delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Iako su npr. Bosanci prema popisu od 2013. godine četvrti po brojnosti i prvi među ostalima oni su potpuno marginalizovani kao takvi i ne mogu biti kandidovani za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine niti mogu biti u Domu naroda. Njihov jedini grijeh je što ne žele u Bosni biti ni Bošnjaci ni Srbi ni Hrvati već Bosanci kako im se geopolitički prostor   Bosne i Hercegovine stotinama godina zvao. Danas je jeres reći u Bosni i Hercegovini da si Bosanac i odmah te napadaju da smanjuješ njihov etnonacionalno religijki korpus a da se  pri tome niko ne pita kako se osjećaju Bosanci koji imaju ime koje je prvi, pravi, prirodni i logični naziv za naš etnički i nacionalni identitet i pri tome odgovara savremenom bosanskom jeziku a uz to se imenom veže za državu. Francuzi su se do početka XVIII vijeka zvali prema pokrajinama a onda ih je ime Francuz objedinilo. Italijani su prvo stvorili državu a onda stvarali italijanski narod, Kanađani su se tek od Drugoog svjetskog rata počeli zvati prema nazivu zemlje. Hrvati su pod tim nazivom objedinili Hrvatsku, Dalmaciju, Slavoniju, Krajinu i Istru. Samo u Bosni su protiv Bosanaca ističe  Kurtćehajić i navodi da je nemoguće zamisliti Sloveniju bez Slovenaca, Hrvatsku bez Hrvata, Srbiju bez Srba, Crnu Goru bez Crnogoraca, Makedoniju bez Makedonaca pa kako onda mislimo da će Bosna koja svake godine sve dublje tone u živi pijesak bez ijednog unutrašnjeg kohezionog faktora  moći opstati bez Bosanaca. To je u prvom redu politički problem a kada se ideja bosanstva bude u dovoljnoj mjeri razumjela onda će se to prebaciti na pravnu ravan. U tom smislu je o  dva pravno ostvarljiva modaliteta bosanstva koja su oba korisna za opstanak naše države  Kurtćehajić  govorio u svom diskursu.

Za sada se jedino pravno rješenje za integraciju Bosne i Hercegovine nalazi u rukama Visokog predstavnika i korištenje slova Ustava Bosne i Hercegovine gdje se pored taksativno navedenih deset državnih nadležnosti u članu 5. stav 3.  nalazi odredba o dodatnim nadležnostima Bosne i Hercegovine. Prvi dio te odredbe zahtijeva suglasnost entiteta i već je niz nadležnosti preneseno na Bosnu i Hercegovinu zahvaljujući toj odredbi i posebno u vrijeme drugačijeg Dodika.

Međutim najvažniji je treći dio te odredbe gdje stoji da će Bosna i Hercegovina preuzeti u svoju nadležnost i sva ona pitanja koju su potrebna da se očuva njen suverenitet, teritorijalni integritet, politička nezavisnost i međunarodni subjektivitet. Za ovu odredbu nije potrebna saglasnost entiteta već tumačenje šta potpada pod ovu odredbu. Konačni  tumač Civilnog dijela Dejtonskog sporazuma prema Aneksu 10, čl. 5 je Visoki predstavnik i  isključivo od njegove procjene zavisi dalje proširivanje nadležnosti države Bosne i Hercegovine. On u tom smislu na osnovu slova Dejtona odnosno Ustava Bosne i Hercegovine može  bez entitetske saglasnosti da Bosni i Hercegovini da u nadležnost sport, kulturu, nauku, obrazovanje pa i jedinstvenu policiju kao i sve druge nadležnosti za koje on procijeni da su Bosni i Hercegovini potrebne da se očuva njen suverenitet, teritorijalni integritet, politička nezavisnost i međunarodni subjektivitet.

Ovo neće samoincijativno uraditi Visoki predstavnik ako probosanske političke snage ne budu istrajavale na ovoj odredbi i vršile pritisak na njega. Da su naši  političari imali razvijeniju državotvornu svijest i malo više znanja ili da su znali da koriste ljude od znanja   oni bi za nekoliko godina nakon Dejtonskog sporazuma koristeći snagu ove odredbe bez obzira na druge nedostatke Dejtonskog sporazuma integrisali Bosnu i Hercegovinu zaključuje akademik Kurtćehajić.

 

Diskurs BANUK-a, Desimir Ivanović: Nauka,kultura, religija

0

Predavač je bio Desimir D. Ivanović, psihoterapeut i profesionalni trener za razvoj ličnih i poslovnih sposobnosti, sa preko četrdest godina praktičnog iskustva u radu sa ljudima, od čega petnaest godina (1990-2005.) u razvijenim Zapadnim zemljama. Desimir je  na početku svog predavanja  napravio jasnu podjelu između nauke, religije i duhovnosti, precizno razdvajajući šta su ciljevi, “alati”, praksa i osnovne karakteristike svake od ovih djelatnosti. Tako je, na primjer istakao, da je cilj nauke tehnološki i društveni razvoj, veći standard i lakši svakodnevni život, dok nas religija podučava etici, kako ispravno živjeti i upućuje nas na tradiciju, porodicu i kultivisanje ispravnih životnih vrijednosti, u koje spada osjećaj zajedništva i ljubav prema svim ljudima. Duhovnost je definisana kao naša prastara i iskonska potreba za boljim poznavanjem samoga sebe, koja se može najlakše predstaviti poznatom izrekom iz Stare Grčke “Gnoti Seauton!” – Spoznaj samoga sebe!

Duhovnost je vijekovima unazad, širenjem i jačanjem zvaničnih religija, kao i razvojem nauke, bila potiskivana iz čovjekove svakodnevne realnosti, što predstavlja jedan svojevrsni paradoks, jer su upravo i najveće svjetske religije, kao i brojna poznata naučna otkrića nastala kao “direktni proizvod” najdubljih duhovnih proboja njihovih “odozgo” nadahnutih osnivača i pronalazača. Danas smo zapravo došli do tačke da se o duhovnosti najčešće govori u negativnom kontekstu, pri čemu se pominju sekte i njihovo štetno djelovanje, te Istočna učenja i tome slično. Poslednji primjer toga predstavljaju široke kritike sa raznih strana na ceremoniju otvaranje Olimpijskih igara ovog ljeta u Parizu.

Iz kratkog prikaza i analize ovih oblasti, predavač ističe potrebu da svaki pojedinac treba da u samome sebi integriše, balansira i uspješno harmonizuje sve ove tri oblasti, kako bi imao na raspolaganju sve svoje ukupne potencijale. Primjera radi, istakao  je da ni nauka niti duhovnost nemaju veliki obzir prema etici, zar bi inače bilo toliko razornog oružja u današnjem Svijetu i  čestih afera u duhovnim školama i grupama, te je osvešćivanje i kultivisanje ličnog i grupnog etičkog kodeksa, na čemu nas najbolje podučavaju naše religije, porodica i lokalna zajednica, jedan od neizostavnih imperativa našeg bitisanja u sadašnjem vremenu i prostoru. Predavač je istakao svoje lično poštovanje prema nauci, ljubav prema svim religijama, kao i neophodnost dubljeg rada na samome sebi, odnosno otvorenijem i odgovornijem pristupu duhovnosti.

U nastavku predavanja, opširnije se govorilo o pojedinim stručnim aspektima, kao što su struktura čovjeka i priroda, definicija i slojevi ljudskog uma. Predavač je praktičar u ovoj oblasti i činio je to na jedannjednostavan i svima lako razumljiv način, potkrepljujući to odgovarajućim crtežima i primjerima iz svoje svakodnevne prakse. Poseban naglasak i pažnja su posvećeni onom što predstavlja samu suštinu, odnosno metod i cilj rada u duhovnoj praksi, pri čemu je prikazana jedna paralela sa savremenim psihoterapijskim procesom, tako što su pojašnjene razlike i sličnosti između kognitivnih skokova u psihoterapiji, koji se zovu uvidi ili “aha!”iskustva i duhovnih proboja pojedinaca u duhovnoj praksi, koji su poznati pod imenom otkrovenja ili prosvetljenja. Rečeno je da se radi o “bliskim rođacima”, a da je razlika samo po dubini i širini novo-osvojene svjesnosti, koja je u prvom slučaju manja, dok je u drugom šira i potpunija. S obzirom da je predavanju prisustvovalo dosta mladih slušalaca, studenata, govorilo se o potrebi i značaju duhovnosti, odnosno unutrašnjeg rada na samome sebi, u kontekstu otkrivanja sopstvenih talenata i definisanja ličnih ciljeva i prioriteta, radi sopstvenog napredovanja i ostvarivanja jednog uspješnijeg: ličnog, porodičnog, poslovnog, društvenog i duhovnog života.

Akademik Kurtćehajić: ZAVNOBiH treba posmatrati u kontekstu AVNOJ-a

0

U organizaciji Bosanske akademije nauka i umjetnosti “Kulin ban” u hotelu Holiday u Sarajevu danas je održan akademski diskurs na temu “ZAVNOBiH treba posmatrati u kontekstu AVNOJ-a. Predavač je bio Predsjednik BANUK-a akademik prof. dr. Suad Kurtćehajić a moderator je bila  MA Berina Beširović.

Akademik Kurtćehajić je najprije svima čestitao nadolazeći Dan državnosti Bosne i Hercegovine a potom je iznio okolnosti koje se dovele do održavanja  Prvog zasijedanja ZAVNOBiH-a  25. novembra  1943. godine u Mrkonjić Gradu koji je jedan  od najznačajnijih događaja u historiji BiH, jer su nakon 480 godina, odnosno nakon 1463. godine, kada je Bosna pala pod Osmanlije, predstavnici njenih naroda na taj dan 1943. godine prvi put došli u situaciju da slobodno odlučuju svojom voljom o njenoj sudbini.

Kurtćehajić je najprije ukazao na historijske okolnosti koje su prethodile ovom događaju, od srednjevjekovne bosanske države do pada Bosne pod Osmanlije 1463. godine, davanje Bosne na upravu Austro-Ugarskoj monarhiji odlukama Berlinskog kongresa 1878. godine a potom i aneksije Bosne i Hercegovine 1908. godine  od strane Austro-Ugarske, stvaranja Kraljevine SHS 1918. godine a potom Kraljevine Jugoslavije 1929. godine u kojoj   se Sporazumom Cvetković-Maček 1939.  godine geopolitički prostor Bosne i Hercegovine podijelio između srske i hrvatske interesne sfere koji nikad nije zaživio zbog početka Drugog svjetskog rata napadom Hitlera na Poljsku 01. septembra te godine.

Zahvaljujući Titovom antifašističkom partizanskom pokretu u ratom porobljenoj Evropi narodi Bosne i Hercegovine svojom borbom i uspjesima u njoj stvorili su pretpostavku  da mogu svojom voljom odrediti kakvu Bosnu i Hercegovinu žele. Ovome je prethodila Titova inicijativa da se od početne platforme komunista da Bosna i Hercegovina treba imati status autonomne pokrajine treba odustati i da Bosna i Hercegovina zbog najvećih žrtava i stradanja koje su iznijeli njeni narodi treba imati jednakopravan status federalne jedinice.

Formulacijom sadržanom u tačci 5. Rezolucije ZAVNOBiH-a koju su jednoglasno usvojila 173 vijećnika ZAVNOBiH-a  kojom je tada izražena voja naroda u Bosni i Hercegovini  da njihova zemlja koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego  i srpska, i hrvatska, i muslimanska bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina  u kojoj će se osigurana puna  ravnopravnost i jednakost Srba,  Muslimana i Hrvata  postavljeni su temelji obnovi državnosti i multietničnosti Bosne i Hercegovine.

No ono što je Kurtćehajić istakao jeste da se ne smije zaboraviti na centralni događaj koji se desio u Jajcu 29. novembra 1943. godine a to je Drugo zasjedanje AVNOJ-a kada su postavljeni temelji novoj Demokratskoj Federativnoj  Jugoslaviji i da se ZAVNOBiH ne može posmatrati izolovano od AVNOJ-a jer u  tačci 4. Rezolucije ZAVNOBiH-a,  koja ima šest tačaka, stoji “Narodi Bosne i Hercegovine stvaraju u zajednici sa ostalim narodima Jugoslavije novu Demokratsku Federativnu Jugoslaviju slobodnih i ravnopravnih naroda, u kojoj će biti zajamčena puna ravnopravnost njenim narodima”. Ovo  iz razloga jer nikakvog ZAVNOBiH-a ne bi bilo da se nije organizirao AVNOJ na kojem su postavljena načela izgradnje Jugoslavije na federalnom principu i na kojem su usvojene odluke zemaljskih vijeća. Bosnu i Hercegovinu je na tom skupu predstavljalo 58 vijećnika ZAVNOBiH-a.

Na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a to tijelo nije bilo najviši zakonodavni organ već najviše političko predstavništvo  Narodno oslobodilačkog pokreta  Bosne i Hercegovine da bi se na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a održanom u Sanskom Mostu od 30 . juna do 02. jula 1944. godine konstituisao kao najviši zakonodavni i izvršni organ Bosne i Hercegovine. Tada je usvojena   i čuvena Deklaracija o pravima građana kojom je Bosna i Hercegovina utvrđena kao nedjeljiva i zajednička domovina Srba, Muslimana i Hrvata koji u njoj žive, čime je istaknut princip nedjeljivosti zemlje, što u pravnom smislu znači da svi narodi u Bosni i Hercegovini imaju parvo egzistencije i uživanja na svakom pedlju Bosne i Hercegovine, ali istovremeno nijedan narod nema pravo ekskluziviteta ni na jednom dijelu Bosne i Hercegovine.

Treće zasjedanje ZAVNOBiH-a održano je u oslobođenom Sarajevu od 26-28- aprila 1845. godine  kada je ZAVNOBiH pretvoren u Narodnu skupštinu a formirana je i prva Vlada Bosne i Hercegovine.

Nakon što je Ustavotvorna skupština Jugoslavije nakon provedenih izbora za njeno konstituisanje na svojoj prvoj sjednici 29. novembra 1945. godine  u Beogradu proglasila Jugoslaviju republikom i 31.januara 1946. godine usvojila Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije, Bosna i Hercegovina je 14. februara 1946 promijenila naziv Federalna Bosna i Hercegovina  u Narodna Republika Bosna i Hercegovina i svoj prvi Ustav usvojila 31.decemra 1946. godine kojim se Bosna i Hercegovina definira kao narodna država republikanskog oblika vladavine.

Na kraju je akademik Kurtćehajić istakao da treba odati počast i vječnu slavu svim poginulim partizanima zahvaljujući kojima je Bosna i Hercegovina postavila temelje obnovi njene državnosti i time stekla najveći status nakon pada njene srednjevjekovne države pod Osmanlije.