Akademik prof. dr. Suad Kurtčehajić na svom Facebook profilu temeljito analizira sukob između Izraela i Palestine, posebno istražujući nerazmjernu reakciju Izraela na postupke Hamasa. Prema njegovim argumentima, takva nerazmjerna reakcija se može definirati kao genocid. Akademik Kurtčehajić ističe važnost pravosudnog procesuiranja odgovornih za takve događaje. Njegova stručna analiza poziva na hitnu akciju s ciljem pronalaženja trenutnih rješenja za prekid izraelskih napada na Gazu.

Njegou izjavu prenosimo u cjelosti. – TV Sensor.

Zločin Hamasa prema civilima u Izraelu je teroristički čin i zločin protiv čovječnosti i međunarodnog prava ali zločin Izraelćana prema Palestincima koji je višestruko nesrazmjeran odgovor na čin Hamasa je po definiciji genocid i zahtijeva procesuiranje odgovornih osoba za taj najteži zločin u koji su uključene sve strukture Vlade u Izraelu. Tragično je da države velikih demokratskih tradicija dozvoljavaju i odobravaju vojne aktivnosti Izraelćana koji pod krinkom uništenja Hamasa ubijaju na hiljade civila: žena, djece i staraca.

Pravna definicija genocida

(uključujući diskusiju i značenja)

Međunarodna pravna definicija zločina genocida data u članu II i III Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju genocida, iz 1948. godine

član II opisuje dva elementa zločina genocida

1) mentalni element , znači “namjera da potpuno ili djelimično uništi nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa kao takva, i

2) fizički element koji uključuje pet djela opisanih u sekcijama, a, b , c , d i e. Zločin mora uključivati oba elementa da bi se zvao “genocid”.

član III opisan sa pet kažnjivih oblika zločina genocida: genocid, konspiracija, podsticaj, pokušaj i saučesništvo.

Dijelovi Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju genocida

“član II: U ovoj konvenciji genocid znači bilo koji od ovih djela izvršenih za namjerom da se potpuno ili djelimično uništi nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa, kao takva:

(a) Ubijanje pripadnika grupe (određenog naroda);

(b) Uzrokovanje teških tjelesnih i mentalnih povreda pripadnicima grupe;

(c) Namjerno podvrgavanje grupe takvim životnim uslovima koji prouzrokuju njeno potpuno ili djelimično uništenje;

(d) Uspostavljajuči mjere s namjerom spriječavanja rađanja u okviru grupe;

(e) Prinudno premještanje djece iz jedne u drugu grupu.

član III:

(a) Genocid;

(b) Plan za izvršenje genocida;

(c) Direktno i javno podsticanje na izvršenje genocida

(d) Pokušaj genocida;

(e) Saučesništvo u genocidu.”

Diskusija:

Zločin je planirati ili podsticati na genocid, čak i prije nego što ubijanje počne ili pomagati izvršenje genocida: Djela zločina uključuju planiranje, direktno i javno podsticanje, pokušaj izvršenja genocida i saučesništvo u genocidu.

Kažnjiva djela Slijedeće su genocidna djela ako su počinjena kao dio politike da se uništi postojanje grupe (naroda):

Ubijanje pripadnika grupe uključuje direktna ubistva i djela koja izazivaju smrt.

Uzrokovanje teških tjelesnih ili mentalnih povreda uključuje izazivajuči traumu pripadnika grupe kroz široko rašireno mučenje, silovanje, seksualno nasilje, prinudjivanje na konzumiranje droge i sakaćenje.

Namjerno podvrgavanje grupe takvim životnim uslovima računajući da će uzrokovati uništenje tog naroda uključuje namjerno uskraćivanje izvora potrebnih za fizički opstanak grupe takvih kao što je čista voda, hrana, odjeća, stambeni prostor ili medicinske usluge. Uskraćivanje onoga što život znači može biti kroz oduzimanje žetve, blokiranja isporuke hrane, zatvaranja u logore, prinudno raseljavanje ili protjerivanje. ili

Spriječavanje rađanja uključuje nasilnu sterilizaciju, nasilni prekid trudnoće, zabranu brakova, dugotrajna odvojenost muškaraca i žena s namjerom spriječavanja rađanja.

Nasilno premještanje djece može biti direktnim prisiljavanjem ili zbog straha od nasilja, zatvaranja, psihološkog maltretiranja ili drugih vidova mučenja. Konvencija o pravima dijeteta definiše djecom osobe ispod 18 godina.

Genocidna djela ne moraju ubiti ili uzrokovati smrt pripadnika grupe. Uzrokujući teške tjelesne i mentalne povrede, spriječavanje rađanja i premještanje djece su djela genocida učinjena kao dio politike da se uništi postojanje grupe.

Zaštićene grupe:

Zakon štiti četiri grupe – nacionalne, etničke, rasne ili religiozne grupe.

Pod nacionalnom grupom se podrazumijeva grupa pojedinaca čiji identitet je definisan zajedničkom državnošću.

Pod etničkom grupom se podrazumijeva grupa pojedinaca čiji identitet je definisan zajedničkim kulturnim tradicijama, jezikom ili nasliječem.

Pod rasnom grupom se podrazumijeva grupa pojedinaca čiji identitet je definisan fizičkim karakteristikama.

Pod religioznom grupom se podrazumijeva grupa pojedinaca čiji identitet je definisan zajedničkom religijom, vjerovanjima, doktrinama, praktikovanjem ili ritualima.

Obično su ljudi rođeni u ove četiri grupe. Ove četiri grupe imaju zajedničke karakteristike po kojima su pojedinci najčešće rođenjem u grupi. Dok neki pojedinci mogu promijeniti nacionalnost, ili religiju ili čak usvojiti novi kulturni, etnički ili rasni identitet – obično ljudi ne mogu birati identitet grupe. U genocidu, ljudi su meta za uništenje ne zbog toga što su nešto uradili, nego zbog onoga ko su i šta su.

Grupni identitet je često izforsiran od strane počinilaca. Počinioci genocida učestalo prave grupne kategorije opasnijim ili kreiraju nove definicije i grupni identitet nameću pojedincu bez obzira kakav je njegov lični izbor tog pojedinca.

Značajni termini:

Zločin genocida ima dva elementa: namjeru i akciju. Namjera može biti dokazana direktno kroz izjave ili narečenja, ali češče, mora biti zaključena po sistematskom i koordiniranom djelovanju..

Namjera je različita od motiva. Šta god da je motiv za zločin (oduzimanje zemljišta, nacionalna sigurnost, teritorijalni integritet, itd.) ako počinioci počine djelo s namjerom da unište grupu, čak i dio grupe, TO JE GENOCID.

Fraza “potpuno ili djelimično” je važna. Počinioci ne moraju imati namjeru da unište cijelu grupu.i uništenje samo jednog dijela grupe (takvog kao što su njeni obrazovani pripadnici ili pripadnici koji žive u istoj regiji) je također genocid. Mnogi odgovorni zahtijevaju namjeru da se uništi priličan broj pripadnika grupe – masovno ubistvo. Ali pojedinac zločinac može biti kriv za genocid čak i ako ubije samo jednu osobu, sve dok zna da učestvuje u VELIKOM PLANU za uništenje grupe.

član II Konvencije je uključen bez izmjena u Rimskom statutu Međunarodnog suda za zločine kao član 6 i također i u Statutima Međunarodnih sudova za ratne zločine za Ruandu i bivšu Jugoslaviju.

Akademici Bosanske akademije nauka i umjetnosti “Kulin Ban“ izražavaju solidarnost sa narodom Palestine, kojem su cionističke vlasti države Izrael namjenile istrebljenje i nestanak. Osuđujući terorističke postupke Hamasa, posebno smo zgroženi nad nesamjerljivom količinom osvete koja je brutalna i fašistička u svojoj osnovi i koja  ima za cilj pod izgovorom uništenja Hamasa  potpuno čišćenje Gaze od Palestinaca i njihovo protjerivanje sa njihovog vjekovnog životnog prostora. Pozivamo ostale bh akademije i cjelokupnu akademsku zajednicu da podignu glas protiv neljudskosti izraelskih cionista!

U tom smislu Kurtćehajić je  ukazao da je danas u svijetu dominantan francuski koncept koji razlikuje  naciju i narod i prema tom konceptu nacija je zajednica građane jedne države a narod zajednica koja ima povezanost kroz zajedničku tradiciju, kulturu, historiju, osjećaj pripadnosti i sl. Većina država u savremenom svijetu živi po tom konceptu.

Drugi je istočni koncept mada mnogi  smatraju  da je  njegov izvor germanski koncept etnonacije. Prema tom konceptu narod i nacija su sinonimi.

Na prostoru ex Jugoslavije vladao je istočni koncept nacije. Jugoslavija je imala šest naroda odnosno nacija. Raspadom Jugoslavije ništa se nije promijenilo u tom pogledu. Svi njeni narodi Srbi, Hrvati, Crnogorci, Makedonci, Slovenci i Muslimani,  a od 1993. godine Bošnjaci postali su i narodi i nacije ne samo u svojim matičnim državama nego i van njih. Nijedna od država nastala raspadom Jugoslavije nije  u tom smislu jednonacionalna. Tako recimo Srbija koja ima skoro 80% Srba ima dvadeset dvije nacije prema zadnjem popisu od prošle godine. Hrvatska i Crna Gora imaju sličnu situaciju s tim što su u Hrvatskoj Hrvati kojih ima 92% nacija a ostali  su nacionalne manjine  Na popisu u Srbiji stajalo je kod izjašnjavanja nacionalnost pa se svako upisivao prema svom osjećaju pripadnosti. U Crnoj Gori stajalo je na popisnom listiću nacija/etnos.

1 of 7

U Bosni i Hercegovini je stajalo etnos/nacija da se jasnije ukaže da je to jedan isti pojam mada  u Ustavu Bosne i Hercegovine nigdje ne postoji pojam nacije već samo naroda i trebalo je insistirati da samo stoji narod ili etnos.  Često se govori o vitalnom nacionalnom interesu u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH ali u Ustavu jasno stoji vitalni interes naroda. I u preambuli Ustava BiH samo se pominju narodi.

Neki naši akademici i  univerzitetski profesori smatraju da je rješenje jednostavno. Bosanci su nacija a Bošnjaci, Srbi, Hrvati i drugi da su narodi te da se Bosanci i Bošnjaci ne prepliću jer  su to dva odvojena identiteta. Bilo bi lijepo da je to tako ali nažalost nije.  U Švicarskoj su svi nacionalno Švicarci ili stranci. Tako je i u SAD, Francuskoj, Belgiji, Danskoj, Kanadi, Australiji i mnogim drugim zemljama ali kod njih je u jednom momentu postojao konsenzus da to budu. Kod nas ni u jednoj državi ex Jugoslavije se to ne prihvata. U Hrvatskoj ne žele u većini Srbi, Bošnjaci, Talijani, Mađari, Česi, Albanci i drugi da budu nacionalno Hrvati. U Srbiji  ne žele Bošnjaci, Albanci, Mađari, Romi i drugi da su nacionalno Srbi. U Crnoj Gori ne žele Srbi, Bošnjaci, Albanci i drugi da su nacionalno Crnogorci pa sasvim jasno ni većina Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini ne žele da su nacionalno Bosanci.  Oni jedino prihvataju državljanstvo svoje države i ono što je za francuski koncept nacija to je za njih državljanstvo. Shodno realnosti koju imamo moramo shvatiti da ne živimo po konceptu nacije kao zajednice građana jedne države i tražiti rješenja u okviru naše stvarnosti.

Polazeći od te činjenice kao naše realnosti Kurtćehajić dalje u svom diskursu ističe da svi narodi ex Jugoslavije imaju naziv naroda/nacije izveden iz naziva države samo su u Bosni i Hercegovini Bosanci u kategoriji ostalih i zbog niza  razloga  a prije svega navođenog popisu  bilo ih je na zadnjem popisu  nepunih 2%.

Kurtćehajić  smatra da je velika greška napravljena najprije 1991. godine što bosanski muslimani nisu promijenili naziv Musliman sa nazivom Bosanac koji je otvoren za sve religije i ateizam i uz to je prvi, najbliži, najlogičniji i uz to suvremen naziv koji je izveden iz naziva naše države. Da je tada to urađeno danas bi možda imali  od 70-80% Bosanaca a i pozicija Bosne i Hercegovine bi u jugoslovenskoj krizi i raspadu  koji je slijedio bila mnogo bolja.

Druga greška prema Kurtćehajiću učinjena je 1993. godine kada se za etničko i nacionalno ime uzeo naziv Bošnjak koji ima svoje historijsko opravdanje jer je to bio naziv za bosanski narod tokom XIX stoljeća ali ne prije kako neki navode. Međutim Kurtćehajić smatra da je to bio ugarski naziv za bosanca najvjerovatnije preuzet u domaću upotrebu preko dalmatinskih franjevaca te kao tuđinski ne bi smio da bude korišten u važnim obilježjima države kao što je ime naroda i nacije. Drugi razlog je da su iz tog naziva već u drugoj polovini  XIX stoljeća izašli bosanski pravoslavci i katolici te da je to postao naziv samo za dio bosanskog naroda i to onog koji je islamski vezan a  tome su pogodovale struje u bošnjačkom narodu sa parolama: nacija Bošnjak, vjera islam, jezik bosanski.

Naziv Bosanac koji je otvoren za sve religije i ateiste kao ime za pripadnost bosanskom narodu je bio mnogo bolji i uz to je jedini državotvoran. Danas bi imali mnogo bolju i funkcionalniju Bosnu i Hercegovinu da se to uradilo. Međutim na Bošnjačkom saboru pod sporednom tačkom dnevnog reda bez neke diskusije i glasanja aklamacijom je usvojen naziv Bošnjak a da se građani BiH uopšte nisu pitali koji naziv žele za svoje etničko i nacionalno ime. Da je provedena i minimalna anketa među građanima nesumnjivo je da bi izbor bio naziv Bosanac.

Danas imamo Bosnu i Hercegovinu duboko podijeljenu između tri etnonacijsko religijska identiteta a naziv Bosanac koji je državotvoran i uz to najbolji za pripadnost bosanskom narodu je u kategoriji ostalih. Mnogi građani Bosne i Hercegovine bi htjeli da izađu iz ove duboke podijeljenosti i smatraju da je afirmacija bosanskog naroda i nacije najvažniji integrativni faktor za očuvanje jedine države koju imaju i spremni su da na sljedećem popisu budu Bosanci ali traže da popis ne može biti navođen što je jedino kod nas urađeno jer je na popisnom listiću stajalo u rubrici etnos/nacija: Bošnjak, Srbin, Hrvat i ne izjašnjava se tako da je to djelovalo sugestivno kako da se pišu što nije u skladu sa naučnom metodologijom i evropskim vrijednostima. Kod naših susjeda nije bilo navođenja već samo npr., u Srbij nacionalnost i onda se upisujete prema vlastitom osjećaju pripadnosti. Isto tako je bilo i u Crnoj Gori i Hrvatskoj.

Ideja afirmacije bosanstva koje je u srcima bosanskog čovjeka i samo čeka da se ispolji naišla je na veliki otpor Bošnjaka posebno onih sa jakim islamskim identitetom sa argumentacijom da će se najviše Bošnjaci podijeliti na Bošnjake i Bosance a mnogo manje Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini što Kurtćehajić smatra da je tačno. Ali on  ističe da Bošnjaci bez obzira na brojnost nisu bolje pozicionirani u vlasti od Hrvata kojih je prema zadnjem  popisu tri i po puta manje od Bošnjaka. S druge strane  korist koja bi se dobila sa Bosancima u zavidnom kapacitetu kao novom političkom kategorijom bi bila neuporedivo veća jer Dejtonski ustav ne bi mogao više biti održiv. Morala bi se promjena napraviti u vidu više segmenata u pogledu učešća Bosanaca u vlasti koja bi postepeno BiH vodila u pravcu građanske države. A takvu promjenu bi u tom slučaju snažno podržale EU i SAD. Vremenom Bosanci bi postajali okosnica Bosne i Hercegovine jer šta će neko ko razmišlja da živi u Bosni, da mu djeca i unuci žive u Bosni biti nego Bosanac bez obzira na religiju i raniju etničku i nacionalnu pripadnost. U početku će to ići sporije kod bosanskih pravoslavaca i katolika ali će se vremenom taj proces razvijati na način na koji se sve više muslimana u Hrvatskoj i Crnoj Gori pišu Hrvatima i Crnogorcima islamske vjere. Pravo na naziv Bosanac imaju i svi oni u cijelom svijetu  bez obzira na religiju koji osjećaju da im pripada taj naziv  jer oni svoje korijenske veze sa Bosnom i Hercegovinom vuku iz srednjevjekovne Bosne, Bosanskog sandžaka, Bosanskog pašaluka te Bosanskog vilajeta

Budućnost svih država ex Jugoslavije će ići u pravcu izgradnje nacionalne države po francuskom konceptu nacije državljana kao konceptu budućnosti svih država u svijetu samo će Bosna i Hercegovina bez Bosanaca čak i ako opstane i izdrži ovu duboku etnonacijsko religijsku podijeljenost biti ni na nebu ni na zemlji jer ona ne može nikada postati ni bošnjačka ni srpska ni hrvatska nacionalna država već samo bosanska. A to ne može bez Bosanaca.

Zato akademik Kurtćehajić smatra da trebamo skinuti koprenu sa očiju, prihvatiti historijske greške i resetovati se na prirodne postavke: Bosna i Hercegovina, bosanski narod, bosanska nacija i bosanski jezik a kad se stvore uslovi razmišljati i o vraćanju jedinog pravog imena za naš geopolitički prostor Bosna umjesto kolonijalnog Bosna i Hercegovina koje nam  je uvela AustroUgarska na Berlinskom kongresu.

U vezi predstojećeg skorog popisa u Crnoj Gori imam obavezu odgovoriti na pitanje koje mi postavljaju moje Sandžaklije kako da se muslimani u Crnoj Gori izjasne s obzirom na afirmiranje ideje bosanstva koje je u ovih nekoliko mjeseci aktuelno u Bosni i Hercegovini. Polazeći od činjenice da je ideja bosanstva na početku i da će vrijeme pokazati u kom pravcu će ići ovaj proces te da se novi popis u Bosni i Hercegovini očekuje naredne ili za dvije godine a u Crnoj Gori ove godine na jesen, te s obzirom da je naziv Bošnjak uz koji je u najvećoj mjeri vezan islamski identitet etabliran u BiH i prelazi 50% stanovništa BiH i da je u etničkom smislu povezan sa svim ljudima koji žive svuda u svijetu i koji pripadaju bosanskoj tradiciji, kulturi, običajima, jeziku, religiji prirodno je da se svi muslimani u Crnoj Gori izjasne kao Bošnjaci. Ako pogledamo nacionalni sastav Crne Gore, prema službenim rezultatima popisa 2011. Crnogorci: 278.865 (44,98 %) Srbi: 178.110 (28,73 %) Bošnjaci: 53.605 (8,65%) Albanci: 30.439 (4,91 %) Muslimani: 20.537 (3,31 %) Romi: 6.251 (1,01 %) Hrvati: 6.021 (0,97 %) neizjašnjeni: 30.170 (4,87 %), možemo vidjeti da se 53.605 stanovnika Crne Gore izjasnilo kao Bošnjaci ili 8,65%. Iako pripadaju istom narodu 20.537 ili 3,31% su se izjasnili kao Muslimani što je katastrofalna greška jer religijski identitet ne može biti etnički identitet ali to je eho jednog političkog rješenja u Jugoslaviji kada se jugoslovenskim muslimanima 1968. godine dalo da se pišu kao poseban narod Muslimani sa velikim M. i još uvijek ne shvataju svu smijuriju ovog izjašnjavanja. Zamislite da se Milo Đukanović religijski odredi kao pravoslavac a etnički kao Pravoslavac sa velikim P svi bi popadali od smijeha. Ovo sam samo naveo kao primjer potpune skaradnosti ovakvog načina izjašnjavanja jer muslimana u svijetu ima preko dvije milijarde ali svi oni imaju svoj etnički i nacionalni identitet koji nije vezan uz naziv musliman.

Treća skupina muslimana su oni koji se pišu kao Crnogorci islamske vjeroispovijesti i čiji broj ne možemo znati jer su skriveni u okviru crnogorske etničke skupine koja je najbrojnija sa blizu 280.000 što je 44,48%. Argument koji bih dao muslimanima u Crnoj Gori da se pišu kao Bošnjaci leži u primjeru BiH. Naime gotovo svi pravoslavci i katolici u BiH koji su rođeni u BiH i čiji preci nisu imali nikakav kontakt sa Srbijom pišu se u BiH Srbi i Hrvati jer osjećaju da pripadaju istoj kulturnoj, običajnoj, jezičkoj i religijskoj tradiciji sa Srbima i Hrvatima u Srbiji i Hrvatskoj. Apsurdno je onda da se muslimani u Crnoj Gori pišu Crnogorcima kad dijele isti iste običaje, kulturu, tradiciju i jezik kao i Bošnjaci u Bosni i cijelom svijetu. Ako bi bili jedinstveni da prihvate ovu argumentaciju i sve tri skupine Bošnjaci muslimani, Muslimani muslimani, Crnogorci muslimani se odrede kao Bošnjaci muslimani približit će se procentu od 20% u Crnoj Gori. Postoji jedna važna razlika u pogledu BiH i Crne Gore koju je važno imati u vidu. Prostor Novopazarskog sandžaka je od 1463 godine do 02.februara 1877. godine bio u sastavu najprije bosanskog sandžaka, pa onda bosanskog pašaluka pa vilajeta dakle preko 400 godina da ne računamo da su dijelovi Novopazaskog sandžaka bili i u srednjevjekovnoj bosanskoj državi, a u sastavu Crne Gore dio Novopazarskog sandžaka je od 1912. godine dakle 111 godina tako da su mnogo snažnije kulturološke, običajne, jezičke i druge veze ostvarene sa Bosnom nego sa Crnom Gorom.

Umjesto trećine u vlasti Bošnjaci i Bosanci (probosanske snage) bi imali 50% učešća u vlasti.

Trenutno su Bosnjaci i ‘pro-Bosanci’ obuhvaceni u 1/3 vlasti neovisno od činjenice da je samo Bosnjaka više od 50%. Ukoliko bi nakon novog popisa stanovništva Bosne i Hercegovine koji bi trebao biti sljedeće godine  broj Bosanaca  bio brojčano značajniji u kapacitetu iznad 12% pojavila bi se nova politička činjenica koja Dejtonskim sporazumom nije obuhvaćena  i zbog toga bi se uspjelo uz podršku SAD i EU koji bi itekako bili zainteresovani u uspostavi četvrtog imenovanog naroda unutar Ustava BiH. Tada bi ‘pro-bosanska’ struja koja bi se ogledala u Bošnjacima i Bosancima imala  polovinu  učešća u vlasti  umjesto sadašnje trećine.

To je jak argument  za one koji kao glavnu opasnost od Bosanaca u većem kapacitetu vide u činjenici   da će Bošnjaci pasti ispod 50% u ukupnoj strukturi stanovništva u BiH.

Sa aspekta Ustava BiH procent jednog od tri imenovana naroda nema ozbiljnije pravne posljedice u učešću u vlasti kada su u pitanju tri imenovana etnonacijska naroda: Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Primjer su Hrvati koji sa 15% (vjerovatno sada još manje) imaju trećinu učešća u vlasti.

Bosanci bez obzira na procent u strukturi stanovništva do promjene Ustava BiH ostali bi bez mogućnosti da biraju svog člana Predsjedništva BiH kao i delegate u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

Ono što smatra akademik Kurtćehajić je da pojava Bosanaca u ozbiljnijem kapacitetu a posebno ukoliko po brojnosti preteknu jedan ili više od tri imenovana naroda u Bosni i Hercegovini na budućem popisu ne bi mogao proći bez ustavne promjene te da nijedna presuda Evropskog suda za ljudska prava koje su do danas neprovedene ne bi imala ni djelimičnu snagu sa  Bosancima kao novom političkom činjenicom koja bi zahtijevala da se Ustav BiH mora promijeniti kako bi se prava Bosanaca mogla ostvariti.

Promjene  Ustava BiH  bi morale ići u pravcu građanske Bosne i Hercegovine a ‘pro-bosanska’struja (Bošnjaci i Bosanci)  imala bi polovinu   umjesto sadašnje trćine  učešća u vlasti što bi Bosnu i Hercegovinu učinilo sigurnijom i stabilnijom zemljom.

Bosanci bi vremenom jačali u pogledu brojnosti jer u svom nazivu koji je prvo, prirodno, moderno i logično značenje prema nazivu države je privlačno ne samo za Bošnjake već i za Srbe i Hrvate u Bosni i Hercegovini koji svoju i budućnost svoje djece žele trajno vezati za Bosnu i Hercegovinu.

Kroz vrijeme stvorile bi se pretpostavke da Bosna i Hercegovina bude država Bosanaca na sličan način kao što su to Švicarska, Francuska, Belgija, Danska, Kanada, Australija kod kojih je nacija jednaka državljanstvu. Sve države ex Jugoslavije će ići u tom pravcu jer imaju matični narod/naciju izveden iz naziva države samo Bosna i Hercegovina  bez Bosanaca to neće moći jer ona nikada ne može biti bošnjačka, srpska ili hrvatska nacionalna država a bosanska može i to bi onda bilo samo pitanje vremena zaključuje akademik Kurtćehajić.

Akademik Suad Kurtćehajić smatra da je BiH osuđena na nestanak ukoliko njen matični narod Bosanci ne izađu iz kategorije ostalih naroda i vremenom ne zauzmu pijadestal među njenim narodima.
Francuski model nacije koji dominira u svijetu i izjednačava naciju sa državljanstvom je potpuno neprimjenjiv za nas jer ne postoji opći konsenzus koji je pretpostavka da bi taj model funkcionisao.
Prvo što moramo da shvatimo da sve zemlje ex Jugoslavije žive po istočnom konceptu gdje su narod i nacija jedno. Neki naši intelektualci pričaju o fantomskoj bosanskoj naciji kojoj svi pripadamo koja u stvarnosti ne postoji jer nema konsenusa za to dok nam je u isto vrijeme bosanski narod u grupi ostalih.
I dok sve države na prostoru ex Jugoslavije imaju ime svog naroda vezano za državu Slovenija Slovence, Srbija Srbe, Hrvatska Hrvate, Makedonija Makedonce, Crna Gora Crnogorce koji su ujedno i matični narod i nacija i najbrojniji su u svojim državama mi imamo narod Bosance koji bi trebao biti matični narod i koji je izveden iz naziva države a koji je u grupi ostalih naroda.
Sa dubokom podjelom na tri etnonacijska i religijska identiteta Bošnjacima,Srbima i Hrvatima Bosna i Hercegovina ide u sunovrat što odgovara velikodržavnim politikama susjeda a propast je za sve one koji vole Bosnu.
Ako već nije kasno za opstanak BiH koja je u mnogo dubljoj krizi nego što naši građani vide i ne budemo li razvijali svijest koju imaju svi naši susjedi o svom matičnom narodu da smo Bosanci i etnički i nacionalno i da je Bosanac prvi, osnovni, najprirodniji i najlogičniji naziv izveden iz imena države nama spasa nema. Možemo ostati bez države a onda nas u svijetu ako budemo razbacani niko iz Bosne neće prepoznavati ni kao Bošnjake ni kao Srbe ni kao Hrvate već Bosance i bit ćemo kao Kurdi narod bez zemlje.
Da li je naziv Bošnjak koji je 1993. godine na bošnjačkom saboru zamijenio naziv Musliman i odmah se vezao za islamski identitet a da građane pri tome niko nije pitao da li žele da im etničko i nacionalno ime bude Bosanac ili Bošnjak važniji od opstanka BiH.
Akademik Kurtćehajić pri tome podvlači da već nekoliko mjeseci entitet Rs nije u pravnom poretku BiH. Protivustavno su organi entiteta Rs suspendovali Ustavni sud BiH, njegove odluke, Visokog predstavnika i njegove odluke i protivustavno uknjižili 98 % državnog zemljišta u svoje vlasništvo a Ustav BiH nema pravne mehanizme da se tome suprostavi. Jedino Visoki predstavnik to može ali to nije uradio jer je morao suspendovati iz politike Dodika i sve glavne aktere antiustavnog djelovanja.
I zato akademik Kurtćehajić smatra da je okretanje bosanstvu kao multireligijskom etničkom i nacionalnom identitetu koji ima ime izvedeno iz naziva zemlje i koji je u prirodi Bosne i Hercegovine i zbacivanje okova etnoreligijskih identiteta uslov opstanka i budućnosti Bosne i okretanja BiH pozitivnim tokovima. Sve drugo vodi u dalje podjele i tiho umiranje naše države.

Danas su se u svijetu u pogledu nacije iskristalisala dva koncepta. Prvi i dominirajući u svijetu je francuski koncept nacije prema kojem je nacija zajednica građana jedne države. Ovaj koncept nacije  je najčešći  i najprisutniji  u državama širom svijeta  od SAD, Švicarske, Francuske, Australije  i on na određen način  zahtijeva konsenzus građana. Tako npr. Švicarska iako nema švicarski narod već ga čine građani italijanskog, francuskog, njemačkog i retoromanskog naroda mada se danas govori o jezičkim područjima ima konsenzus da su svi njeni državljani nacionalno Švicarci. Ostali su stranci.

Prema  ovom konceptu u svjetlu Bosne i Hercegovine   govorio je nedavno akademik Duraković pojašnjavajući da se pojmovi Bosanac i Bošnjak ne isključuju  te da smo svi mi  nacionalno bosanci a  da su narodi Bošnjaci, Srbi, Hrvati  i ostali. Ovo   je jednostavna šema  za razumjeti.  Rješenje problema akademik Duraković vidi tako da na sljedećem popisu u Bosni i Hercegovini  treba posebno da stoji rubrika nacija a posebno narod jer je na zadnjem popisu 2013. godine stajalo etnos/nacija čime su te dvije kategorije izjednačene.

Bilo bi to lijepo kad bi moglo tako ali tu postoji   ozbiljan problem ističe  akademik Kurtćehajić. Kao prvo  to nije urađeno ni u jednoj državi nastaloj raspadom  ex Jugoslavije a kao drugo to neće prihvatiti politički predstavnici Srba i Hrvata u BiH koji smatraju da su oni etnički i nacionalno Srbi i Hrvati i da je u BiH završen proces oformljavanja nacije sa tri nacionalna identiteta. Ovakvo stanovište zauzimaju akademici Slavo Kukić, Mirko Pejanović, Žarko Papić a  na sličnom fonu je i akademik Muhić smatrajući da su Bošnjaci narod i nacija.

Koncept akademika Durakovića  zasnovan na francuskoj teoriji nacije da je nacija zajednica građana jedne države a narod zajednica povezana zajedničkom kulturom, historijom, teritorijalnim vezama, običajima, tradicijom itd., je koncept koji dominira u savremenom svijetu i bilo bi sjajno kada bi to moglo da se  primijeni u Bosni i Hercegovini.

Ali nažalost smatra akademik Kurtćehajić nijedna od  država nastalih raspadom Jugoslavije ne funkcioniše po tom konceptu nacije. Nije tu problem samo Bosna i Hercegovina pa da svi njeni građani neće da budu nacionalno Bosanci kao što su u SAD Amerikanci, u Francuskoj Francuzi, u Švicarskoj Švicarci.  U Hrvatskoj   većina Srba ne prihvataju da su nacionalno Hrvati, kao i većina Bošnjaka i Albanaca koji ne prihvataju da su nacionalno Crnogorci u  Crnoj Gori. Ili uzmimo primjer Srbije  u kojoj je  popis od 2022. godine bio napravljen po nacionalnoj pripadnosti i  na popisu su imali dvadeset dvije nacije: Srbe, Albance, Bošnjake, Bugare itd ali ne i Srbijance. Po francuskom modelu nacije u nacionalnom smislu bi trebali biti  svi Srbi kao i u BiH Bosanci. Nerealno je očekivati da Albanci i Bošnjaci prihvate da  budu nacionalno Srbi.

Suština je da je na  prostoru ex Jugoslavije ali  i u samoj Jugoslaviji   funkcionisala a i danas funkcioniše istočna varijanta kao drugi koncept nacije koja  izjednačava narod i naciju  a pod nacijom podrazumijeva ono što francuska teorija smatra narodom: zajednicu ljudi sa istim porijeklom, historijom, običajima, kulturom, tradicijom pa i teritorijalnim vezama i odvaja kategoriju nacije od državljanstva. Proklamovanje  bošnjačkih intelektualaca da  su svi državljani Bosne i Hercegovine Bosanci a da smo etnički Bošnjaci, Srbi, Hrvati i ostali dok većina Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini ne prihvataju koncept bosanske nacije već je smatraju državljanstvom u praktičnom smislu je pogubna  samo za Bosnu i Hercegovinu jer samo ona nema matični narod izveden iz imena države.

Sve države nastale raspadom Jugoslavije imaju svoje matične narode proistekle iz naziva države: Srbija Srbe, Hrvatska Hrvate, Slovenija Slovence, Makedonija Makedonce, Crna Gora Crnogorce. Jedino se u Bosni i Hercegovini misli da  Bosna može bez Bosanaca koji bi trebao biti matični narod  koji se veže uz ime države.

Stanovište akademika  Muhića    da su Bošnjaci narod i nacija i uz postojanje druga dva etnoreligijska identiteta uz nepostojanje bosanskog naroda u ozbiljnijem kapacitetu   vodi prije ili kasnije do neminovne podjele BiH.

Dok većina Srba i Hrvata u BiH stoji na stanovištu da su oni i nacionalno  i etnički Srbi te da su državljani BiH, veći dio Bošnjaka neprekidno mantra  da smo svi nacionalno Bosanci a etnički Bošnjaci.

Jedini izlaz iz te situacije jeste imati etničke Bosance  koji jedini imaju kapacitet da kroz vrijeme prerastu u stvarnu naciju državljana BiH  po francuskom konceptu nacije. Jer BiH nikada ne može biti bošnjačka, srpska ili hrvatska nacionalna država ali može biti bosanska. Naši susjedi će se kroz vrijeme jer imaju matični narod koji je imenom vezan za državu razvijati  u tom pravcu dok će se Bosna i Hercegovina sa tri etnoreligijska identiteta približavati podjeli ili u najmanju ruku tapkati u mjestu ukoliko ne bude imala matični narod  Bosance koji se imenom veže uz državu.

Tri imena koja su u historiji korištena za bosanski narod jesu Bošnjani, Bošnjaci i Bosanci.

Bošnjani je termin koji je korišten kroz cijeli srednji vijek nezavisne bosanske države u kojoj imamo bosanske banove, bosanske kraljeve, bosanski stanak ( srednjevjekovni bosanski parlament) bosanski jezik i koji najviše odgovara savremenom nazivu Bosanac.

Dolaskom Osmanlija na prostor Bosne  gubi se naziv Bošnjanin  ali se ne uvodi naziv Bošnjak. Nikada do povlačenja Osmanlija sa naših prostora oni nas nisu nazvali Bošnjak već samo Bosnevi što na arapskom odgovara nazivu Bosanac i Bosnal što na osmansko-turskom također  pdgovara savremenom nazivu Bosanac a nikako Bošnjak.

Ugari su još od XIV stoljeća prevodili Povelje bosanskih banova sa bosnyak (čitalo se Bošnjak). Dalmatinski Franjevci već u XVII stoljeću koriste naziv Bošnjak, a i Dositej Obradović 1783. godine. U našu unutrašnju upotrebu naziv Bošnjak dolazi najvjerovatnije početkom XIX vijeka preko dalmatinskih franjevaca. I Matica srpska 1825. godine i Ilija Garašanin 1844. godine govore da u Bosni žive Bošnjaci muslimani, katolici i pravoslavci. Osmanlije naziv Bošnjak koji na ugarskom a danas na mađarskom znači Bosanac i u tom smislu jeste jezički barbarizam ( uvođenje stranih riječi u domaći jezik) nisu koristile u oficijelno smislu ali su ga prihvatili nakon što smo ga mi u Bosni prihvatili  ali u vrlo ružnom značenju.

Enver Čolaković u svojoj  čuvenoj knjizi Legenda o Ali paši naziv Bošnjak označava turcizmom ( od turske riječi boš sa značenjem ništa i turskom rugalicom za Bosance). Isto to navodi   i Bratoljub Klaić hrvatski jezikoslovac  u svom rječniku stranih riječi gdje riječ boš ima značenje prazan, pust, neznatan, ništav , nekoristan i dalje Bošnjo kao pogrdni naziv za Bosanca.

Akademik Kurtćehajić smatra da je naziv Bošnjak egzistirao ozbiljnije u domaćoj upotrebi oko sto godina sa početkom XIX stoljeća i da je ukinut 1906.godine  od strane AustroUgarske vlade i to nakon konsultacija sa  našim prvacima koje  nije  zanimao ni etnički ni nacionalni identitet već samo vjerska i kulturna autonomija. Uz to su bili zainteresovani da se ne provede agrarna reforma jer su muslimani tada imali oko 90% zemljišta u svom vlasništvu.

Također naziv Bošnjak do 1862.godine  je u sebi uključivao kompletan bosanski narod ali se polako rastakao jer je pravoslavni sveštenik Bogoljub Petranović na prostor Bosne  došao 1862. godine sa zadatkom da srbizira Bošnjake pravoslavce što mu je i uspjelo u periodu narednih sedam godina do 1869. godine. Božić Klement vatreni Dalmatinac iste godine sa istim zadatkom dolazi u Bosnu  da kroatizira Bošnjake pravoslavce  ali je taj proces išao sporije jer su se bosanski franjevci trudili da očuvaju ime Bošnjak ali je politika bila jača i vremenom nadvladala volju bosanskih franjevaca.

Također treba reći da taj identitet i naziv  Bošnjak za bosanski narod nije imao današnji značaj te da su svi popisi kako za vrijeme AustroUgarske 1879, tako i Kraljevine SHS 1921 i Kraljevine Jugoslavije 1931 bili na konfesionalnoj osnovi.

Odricanjem od bošnjačkog identiteta naši prvaci su bosanske muslimane doveli do stanja da su kod stvaranja nove Jugoslavije bili tretirani kao vjerska skupina. Tek 1968. godine nam je Odlukom Centralnog komiteta Saveza komunista BiH dat identitet pod nazivom Musliman sa velikim M što je bila smijurija posebno kad su se mnogi izjašnjavali nacionalno Musliman a religijski ateista. Iako je Tito bio zagovornik bosanstva srpski i hrvatski komunisti nisu htjeli ni da čuju za uvođenje   naziva Bosanac koji se potpuno odomaćio ali i po kojem su  nas  svi u ex Jugoslaviji prepoznavali.

Kad su bosanski Muslimani nakon prvih višestranačkih izbora u Bosni i Hercegovini 18. novembra 1990. godine bili u situaciji da pred popis 1991. godine nakon više od stopedeset godina antibosanskog djelovanja velikodržavnih politika naših susjeda promijene naziv Musliman u Bosanac koji bi bio odrednica za pripadnost bosanskom narodu na sceni je bila porobljena svijest bosanskih Muslimana koja je po inerciji nastavila funkcionisati po starim obrascima. Možda bi cijela dalja historija BiH i stanje u BiH bilo potpuno drugačije da se tad prihvatilo bosanstvo. I onda nova greška 1993. godine kad se na Bošnjačkom saboru umjesto modernog naziva Bosanac uzima naziv Bošnjak kojeg su se naši prvaci početkom XX vijeka odrekli i koji se uz to od samog početka promjene imena Musliman u Bošnjak pa do danas veže za islamski identitet što je pogodovalo velikosrpskoj i velikohrvatskoj politici  koja priželjkuje podjelu Bosne. Sa nazivom Bosanac kao oznakom za etnički i nacionalni identitet koji u sebi uključuje sve one koji osjećaju pripadnost Bosni, njenoj kulturi, tradiciji , običajima bez obzira na pripadnost religiji mnoge stvari bi se povoljnije dešavale  i danas bi imali drugačiju i mnogo prosperitetniju  Bosnu i Hercegovinu.

Citirat ću našeg lingvstu dr. Mevludina Tanovića oca našeg oskarovca Danisa koji kaže „Bosanac je prvo logičko, osnovno i najprirodnije značenje i u narodnom i u nacionalnom smislu za pripadnost Bosni. Svi drugi nazivi uključujuci Bošnjak kao i Srbin i Hrvat u Bosni udaljavaju od prvog i pravog značenja.

S obzirom da prošlost ne možemo izmijeniti akademik Kurtćehajić ističe da se ne može izbjeći činjenica da u Bosni i Hercegovini postoje kako među Bošnjacima  u najvećem broju tako i među Srbima i Hrvatima u manjem broju oni koji žele biti Bosanci a neće da budu ostali.

U ovakvoj situaciji akademik Kurtćehajić smatra da je  jako važno da se omogući da na popisnom listiću Bosanac bude imenovan i da ne bude među ostalima. I još bi bilo korisno ali i pravno ispravno da polazeći od činjenice da Ustav Bosne i Hercegovine ne poznaje kategoriju nacije da na popisnom listiću stoji samo etnička struktura stanovništva a ne kao 2103. godine etnos/nacija.

Zagovornici bosanstva svjesni realnosti i slobode svakog čovjeka da se izrazi kako osjeća ne osporavaju ni jedan postojeći identitet ni bošnjački ni srpski, ni hrvatski ali imaju pravo da na budućem popisnom listiću budu imenovani kao narod. Akademik Kurtćehajić ističe da bi to pravo da budu imenovani trebalo dati prvih  deset naroda u Bosni i Hercegovini kao i  Jevrejima s obzirom na njihovo višestoljetno prisustvo u BiH. Ustavnu odredbu u prambuli da ovaj Ustav utvrđuju Bošnjaci, Srbi i Hrvati kao ravnopravni narodi zajedno sa drugima i građani BiH  može se tumačiti samo na način da ti drugi narodi koji nisu imenovani imaju jednaka prava sa tri imenovana naroda a da bi ova odredba ispunila svoj smisao onda bi  se bar određeni broj naroda  po rezultatima popisa iz 2013. godine morao naći na popisnom listiću kao imenovan narod inačer bi bili diskriminisani što je protivno čl.2 Ustava BiH koji govori o ljudskim pravima.

Apologete bošnjaštva smatraju da bi procent Bošnjaka pao ispod 50% ako se prihvati inicijativa Bosanaca. To je tačno ali korist koju Bošnjaci imaju od tog procenta je neznatna od koristi koja bi se desila sa činjenicom da se u BiH pojavljuje nova politička činjenica Bosanci i svaki procent više Bosanaca je izuzetno značajan za novu percepciju Bosne i Hercegovine koja će se stvoriti od strane Evropske Unije i SAD da postojeći Ustav više ne može funkcionisati i da je potrebno BiH reorganizirati u pravcu građanske države. Sa postojeća tri etnoreligijska identiteta građanska BiH je fantazija a sa Bosancima u zavidnom kapacitetu kao novom političkom činjenicom građanska Bosna i Hercegovina  bi u narednim godinama  mogla biti realnost zaključuje Kurtćehajić..